Poruka suncu https://blog.dnevnik.hr/porukasuncu

ponedjeljak, 17.11.2008.

Pričaj, pjesniče, kako pišeš?

- Kako, pjesniče, pišeš, kako stihom dišeš? Koliko spavaš, je li noću pjesme sanjaš? Kako, pjesniče, stvaraš? Je li ti netko pomaže, kako se sve to slaže? Kada si rođen, kada si počeo pisati, kada stihom disati? Koja je prva pjesma bila, koja ju redakcija objavila? Ja želim, ja znati hoću, pišeš li danju ili noću? Ili možda u parku, uz miris cvijeta, daleko od svijeta? Ili u tišini daleko od buke, kako to pišu pjesnikove ruke?

Pričaj, pjesniče, kako pišeš?

Imaš li djevojčicu ili dječaka, imaš li đaka? Je li baš on prvi koji stihove pjesnika čita, je li on tatu-pjesnika pita?

Pričaj, pjesniče, kako pišeš?...

Tisuću pitanja, tisuću želja. Pjesnik sa djecom razgovara, pjesnik odgovara.

- Tko sam? Običan, uvjeren budi, kao i drugi ljudi. Dječače ti želiš znati, pjesnika upoznati. Na pitanja mnoga šta bi da ti kažem, kako da ti obrazlažem. Pokušat ću da riječ po riječ slažem.

Prvi puta u susretu s jednim đakom, tek prvakom, razgovor je baš ovako tek'o, dječak mi je rek'o:
- Je l' istina, čiko, da pjesnici nose dugu bradu, da žive u gradu i da noću sami prakovima šeću, stih do stiha nižu, sve po redu, tako pjesmu predu?

Tako dječak misli povjerava, sa pjesnikom razgovara.

- Kada pjesnik stvara rekao bih da sam sobom razgovara. Riječ običnu u pjesmu pretvara. A stihovi kao pčele oko njega lete, u dušu ulete. On ih prima, odabire, snuje, riječ toplu priželjkuje, što ne valja odbacuje. Stih za tebe mora da se "slaže", čudna ptica mu pomaže.

- Kakva ptica, kakva ptica, je l' to ptica lutalica?

- To je ptica žarkih boja. Sa njim pjeva, sa njim sanja, glas joj sluša kad ozvanja. Krila meka kad dolete, kad na trešnji, krušku slete. Kad proljetni cvijet miriše, kada blagost danom diše. Tada pjesnik piše. Tada pjesnik plovi, plovi, želi igru da ulovi. Srcem, srcem sve to čini, riječi lijepe da sjedini. Za te zlatnu pjesmu kuje, da ga tvoje srce čuje.
A pjesma je ko igračka, ko ljuljačka. Baš si noćas takvu snio, pjesnik ti je poklonio.
Šta se tiče pjesnikove brade, to se teže objasniti dade. Brada stihove ne stvara, srce za to odgovara.
Pjesnik kada piše mora da te obraduje. Tvoje uho, tvoje srce nešto lijepo čeka. Riječ topla, meka. Sve stihove ko igračke tebi upućuje, šta ćeš reći osluškuje.
Tko je pjesnik, zašto piše, tko je pjesnik kako piše, tko je pjesnik kada piše - teško mi je objasniti, ovim putem oglasiti.
Danas pjesnik napisao novu pjesmu. Je li danju ili noću ni sam ne zna. Pjesma stigla, izletila, pjesma k tebi poletila!

Tako pjesnik piše, tako pjesnik diše.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv