Da li bi se moglo za one,
koji posjeduju praćke,
napraviti zlatne značke
i, na taj način odati im
priznanje zbog toga
što umiju tako vješto:
razbijati prozore,
ulične svjetiljke;
rušiti gnijezda,
lomiti krila pticama
dok pjevaju na granama
ili telegrafskim žicama?
A onima, koji su najuporniji
u potjeri za mačkama,
da se napiše
još i pohvala - na značkama!?
Možda ne bi bilo loše
kad bi se praćkašu - lovcu
dodijelila nagrada u - novcu!?
Iako je mala,
mama kaže,
da ona sve zna:
i prati,
i krpati,
i svirati,
i šivati,
i kuhati,
i plesati,
i čitati,
i pisati,
i pjevati,
i lutku
češljati...
Ali, još nešto
mama kaže:
"Ona zna
i da plače -
od sviju jače!"
Dječaci i djevojčice!
Iz noći u noć,
iz dana u dan,
stalno me progoni
jedna jedina misao,
jedan jedini san:
kako napraviti avion,
koji će se sa zemlje
u tren oka dići
i brzinom munje
bilo kuda stići:
na Sunce, Mjesec, Saturn,
Veneru ili Mars.
Bit će to senzacija,
jer takva još ne postoji
navigacija.
Bojite se, da će se
na Suncu avion otopiti,
a na Mjesecu zalediti;
ili doći do sloma
možda od oluje, groma?
Bez straha!
Sve će se predvidjeti,
i vama će se svidjeti
kad budem jednog dana
otkrio vam tajnu svoga plana.
Do tada strpljenje,
a ja ću i dalje:
iz noći u noć,
iz dana u dan
ostvarivati - svoj veliki san!
Dječak se tužio:
"Meni ljudi prijete,
eto, samo zbog tog'
što se igram,
što sam dijete..."
Čovječe, što sjediš
na klupi, u parku,
ne ljuti se na dječaka
što se igra,
što viče,
što plače,
što ko jagnje skače!
Sjeti se,
i ti si bio dijete
i nisi volio -
da ti stariji prijete.
Nogometni klub
"Mačji zub"
javlja građanima
svoje ulice:
Sutra će se
između nas
i "Bijelog graha"
bez predaha
odigrati
nogometna utakmica!
Pošto će takmičenje
trajati od jutra
do kasno u noći,
to nitko ne će moći
taj dan -
iz kuće izići van.
Zbog vike, koja će
zacijelo biti jaka,
preporuča se
zatvoriti prozore,
vrata i sve otvore.
A za učinjenu štetu
obratite se pismeno
na klub "Mačji zub"!
Završila danas škola,
velika je radost.
U dvorištu pjesma, kolo,
veseli se mladost.
U razredu praznom, tihom,
ispod jedne klupe -
ocjene su van izašle
kao miš iz rupe.
Četvrtica i petica
veselo se smiješe;
seku trojku sebi zovu,
da s njima zapleše.
Jedinica zaplakana,
nevesela, ružna.
Upita je mala dvojka:
"Što si tako tužna?"
A ona joj na to reče:
"Slava mi je mala,
ovog puta nikom nisam
svoje ime dala.
Rugaju se đaci sa mnom,
nitko me ne voli.
Svaki od njih danas hoće
da mi pamet soli.
Jedina mi nada bila
djevojčica Rada,
al' i ona trojku dobi
pa se smije sada."
"Ni ja nisam bolje prošla"
- odgovori dvojka -
"a hvalit se baš ne može
ni sestrica trojka.
Zato gledaj nabusitu
četvrticu seku:
od radosti i od smijeha
sve joj suze teku.
O petici da ne pričam,
obijesna joj glava:
u godini ovoj to je
pobjednica prava."
Dječaci i djevojčice, od Jadrana do Tihog oceana, čujte, nek se zna, sutra će isploviti "Kon-Tiki II."! Moj prijatelj Bora, ili kako ga zovu "Bor", nove je splavi slavni konstruktor. Godinu dana razbijao je glavu dok dao je oblik našemu splavu. Ja sam mu pomoćnik. Odlučni smo i hrabri dječaci, dva dobra druga i još vršnjaci.
Krećemo iz male luke na Jadranu i to prema točno utvrđenom planu: Jadran-Sredozemlje-Gibraltar-Antlantik-Antarktik-Indijski i Tihi ocean, zatim skrećemo na Južni pol.
Na povratku iskrcat ćemo se u Dalmaciji - u mjestu Bol. Ne ćemo se pustiti na milost i nemilost vjetrova i struja, jer naš splav je takav, da se može boriti i protiv oluja. Znamo, put će biti naporan i dug; (nije šala učiniti toliki krug). Sa sobom nosimo geografske karte i razne instrumente: barometar, toplomjer, brzomjer, vjetromjer, ručni sat i fotoaparat. Preko amaterske radiostanice, koja ne poznaje granice, javljat ćemo se svakog dana s oznakom - "KT-3-2-5" kako bi za nas znao cijeli svijet... Stupit ćemo u vezu s mnogim narodima, zato nosimo veliki strani riječnik; a vodit ćemo i splavarski "dnevnik". Komadant splavi zna se - to je Bor, (o vratu će imati dalekozor). Čim opazi da prema nama juri kit ili morski pas, on će odmah skrenuti splav i tako naći spas!...
Neki nam kažu: "Vaš je put glupost."...A drugi: "To je mladenačka ludost; uništit će vas ciklon, tornado, vijavica, žeđ ili strašna pijavica..."
A mi izjavljujemo: nismo kukavice, ne plašimo se ni tornada, ni pijavice! Svoj cilj moramo postići i zastavu "Kon-Tiki II." - visoko podići.
Hej, djeco, djeco!
Do godine će
grupa lignji
iz pet velikih mora,
na svoj vlastiti
raketni pogon,
posjetiti -
pet najvećih gora!
Ovu tajnu
morskih dubina
otkrila je skuša
ribiču Ivici,
kad ju je
nedavno ulovio,
ispod obale,
na svojoj udici.
Za takvo
dragocjeno otkriće,
dječak je
skušu pustio u more
i smjesta,
radostan,
otrčao do kuće -
svog prijatelja Bore...
Ozbiljnim glasom
ispriča mu tajnu
i - još mu reče:
"Tako mi duše,
ovo nije šala;
ne vjeruješ li,
a ti, brate,
pođi sam do skuše!"
"Sjajno! Imam plan! -
ushićeno će Bora -
Lignje će nas voditi
kroz morske dubine,
a mi ćemo njih,
ako se slažeš,
kroz visoke planine."
Dječaci lignjama
poslaše svoj prijedlog
moleći ih,
da odmah sazovu zbor;
a oni će, dotle,
s nestrpljenjem
čekati -
njihov odgovor.
Pošao Mirko jagode brati.
Duboko je u šumu zašao.
Bijaše ushićen i veseo,
što je mnogo jagoda našao.
Jedne je u košaricu brao,
a druge kao šećer slašću jeo;
zatim je ispod velikog hrasta
na mahovinu mekanu sjeo.
Pod hrastom je ubrzo zaspao...
Sanjati počne ružne snove
čuo je kako ga iz daljine
duboki glas medvjeda zove:
"Šta radiš, dječače, u šumi ovoj,
imaš li dozvolu da jagode bereš?
Ja sam gospodar u carstvu ovom
i ne želim da se ovuda vereš!"
Mirko se trgne, bježat je htio,
ali ne može, k'o ukopan stoji!
O medvjedu je čuo loše priče,
pa ga se zato toliko boji.
Medvjed je gunđao i gunđao
i ubrzo do Mirka stigne,
a zatim ga svojom jakom šapom
zgrabi i - k'o pero uvis digne...
U tom času Mirko se probudi;
uplašen, hitro na noge skoči!
Da se uvjeri, da je san bio -
još bolje otvori snene oči...
Vidjevši, da medvjeda nigdje nema,
opet nastavi jagode brati
i košaricom, punom do vrha,
pjevajuć šumom - kući se vrati.
Dječaci! Raspisuje se natječaj!
Ali, bez ikakve nagrade!
Jer put je besplatan i naučan
zato ne može biti zarade.
Putuje se raketom na Mjesec,
u petak točno u osam sati.
Svaki koji se želi natjecati -
jezik Svemira mora znati!
Sobom ponijeti: suhu hranu,
padobran i pet boca kisika.
O, da! I dozvolu od mame,
da ne bude kakvih neprilika.
Put ne će tako dugo trajati,
možda svega godinu dana,
zato - što više čokolade,
jer ona je krepka hrana.
Što će se raditi na Mjesecu -
za sada je velika tajna!
Reći se može jedino to:
pruža vam se prilika sjajna!
Na kraju pozdrav vam šalje
Svemirsko društvo "Kekec",
prvi organizator
velikog puta na Mjesec!
Obavještavaju se
sva djeca,
koja posjeduju
bilo kakav romobil,
da sutra,
sa vozilom, neizostavno
dođu na "Trg motorizacije"
radi - registracije!
Svaki vlasnik romobila
dobit će za vozilo
službeni broj.
(Bez straha, neka vas
zato ne hvata znoj!)
Ali već jednom
mora se napraviti red
i otkloniti mnoge zbrke,
koje se događaju
na pločnicima,
kad se vrše romo-trke.
"Đio, đio!
Đipni vranče,
đikni sanče,
đipni, đikni,
vranče mili,
kako ne bi
zakasnili!"...
Griva vrana
očešljana,
leđa snažna
osedlana,
svaka noga
potkovana,
kopita su
namazana...
A u sedlu,
ko luk napet,
povijen;
snagom vjetra
umiven,
mali Petar,
Galopetar
cestom juri -
na izložbu
konja žuri...
Ljeskaju se
mamuzice,
iskre nove
potkovice...
Uranio danas Ivo
u vinograd bos.
Kad, gle čuda, dočeka ga -
žutokljuni kos.
Pozdravi ga kao gazda:
"Zdravo! Dobar dan!"
A Ivo će ko iz puške:
"Smjesta idi van!
Stid te bilo, uvijek kradeš
našeg grožđa slad,
radit moraš ko i drugi
da utažiš glad!"
Kos poskoči, malo prhne,
udari u smijeh...
Pa upita: "Čuj dječače,
Zar je krasti grijeh?"
"Slušaj, mali - Ivo reče -
ne pravi se lud
i ne zoblji nemilice
moga oca trud."
"Ja ne mogu - kos će na to -
promijeniti ćud -
tebi ako nije pravo,
tuži me na sud."
Trajala bi svađa dugo
da ne ode kos -
namrgođen Ivo osta
i objesi nos.
Moji su džepovi
skladište raznog materijala.
U njima se može štošta naći:
čavao, špekula, bonbon,
papir, dugme, praćka i -
djedova lovačka značka.
Oho! Čekajte, to nije sve,
drugih još drangulija ima,
pa čak i komad - starog lima!
Moji su džepovi -
moja najveća tajna
i ne volim, kad ih prevrće:
ni mama, ni tata, ni seka Rajna.
Na hlačama malog Šice
kaubojski se pištolj njiše;
na tobolcu od pištolja
neka strana marka piše.
O vratu mu laso visi
s kojim lovi pse i mačke;
ako i to ne pomaže -
u džepu su dvije praćke.
Na glavi mu "indijanka",
po njoj gušća pera viju;
toliko ih mnogo ima
da mu oči, lice kriju.
Od oružja ratobornog
luk i strijelu Šica nosi;
hlače na njem' "teksas" kroja,
a tabani - tvrdi, bosi.
Na ulici il' u parku
Šica ne da nikom' mira;
iza žbuna prepad vrši,
zatim - kozjim rogom svira...
Sad sigurno i vi znate
da je ovo prvo lice
našeg slavnog junačine
indijanca-kauboj Šice.
Drugo lice - to je Šica,
što se noću mraka boji;
ako čuje miš da šušne -
od straha se odmah znoji!
Dobio sam zeku;
kupit ću mu hlače,
samo da ne plače.
Dobio sam medu;
kupit ću mu krušku,
da zasladi njušku.
Dobio sam macu;
kupit ću joj miša,
od najskupljeg pliša.
I još imam bijelo
kovrčavo janje;
njemu moram kupit -
sedlo za jahanje!
Krava Ruma
zlatna, žuta,
pase travu
pokraj puta...
Uz nju srebro,
tele malo,
tek na noge
što je stalo...
Čuva Mile
kravu, tele;
nad njim jele
hlad isplele.
Jato ptica
bisernica,
pjeva Mili
sa grančica...
Mile frulom
odgovara,
sa pticama
razgovara...
Čuva Mile
kravu, tele -
u nebo se
penju jele.
Od komšije
do komšije,
niz ulice
duge dvije;
od dječaka
do dječaka,
ranim jutrom,
pa do mraka,
istina je,
vjeruj, druže,
ove crne
vijesti kruže:
"Tu u stanu
malog Branka
i njegova
brata Janka
nalazi se
ljuta zvijer:
mrki medvjed -
ljudožder!
Stigao je
iz daljine,
neprohodne
"Grom planine",
medvjed strašan,
prava sila,
medvjed težak
trista kila!"...
Tri dječaka,
tri vršnjaka,
najsmjeliji,
najhrabriji,
(u kom' srcu
nema straha!)
zadihani,
ko bez daha
utrčaše
u stan Branka
i njegova
brata Janka:
"Kažite nam,
gdje je zvijer,
mrki medvjed -
ljudožder!?
Pokažite,
odmah, sada,
siledžiju,
šaku jada;
neka vidi
tri junaka,
najhrabrija
tri dječaka!"...
Nasmija se
dječak Branko,
zahihota
brat mu Janko...
U tom času
tri vršnjaka,
najhrabrija
tri dječaka,
mjesto zvijeri
mrke, ljute,
ugledaše
lutke krute.
Tu su: zeko,
mačka, krt -
zoološki
cijeli vrt.
A međ' njima
medvjed zvijer,
od baršuna -
ljudožder!
Stigo ravno
iz dučana
u košari,
pred tri dana.
Medvjed dobar,
kao pile,
težak svega -
pola kile!
Usred noći u ponoći:
Tap, tap, tap...
- Možda noga,
možda štap?
Trasss, trass...
- Možda mačka,
možda pas?
Možda, možda...Ah!
Već me hvata strah...
-----------------------------
- Tko je?! Što je?!
Iš!...
Gle!
To ruši miš.
Nestrpljivko
prije ručka:
ili plače,
ili fućka,
ili viče:
"Ja sam jadan,
jao, jao,
ko vuk gladan!"
Kad mu mati
reče blago:
"Sad će ručak
dijete drago." -
nestrpljivko
tad još jače
oko mame
cmizdri plače...
Čovjek misli:
tko će moći
nahraniti
gladne oči,
koje zbore:
"Ova zdjela,
bit će za me
malo jela!"...
Zatim kradom,
sve zbog gladi,
vrućom hranom
usta "sladi".
Da bi bio
u tom brži,
nestrpljivko
jezik prži!
Ništ' ne smeta,
već se smiješi
što lukavo
problem riješi...
A kad pođe
za stol sjesti,
staru pjesmu
poče presti:
"Nisam gladan,
ne ću jesti."...
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moje ime je Miljenko Milanković i rođen sam 1919. godine u Novigradu - Dalmacija. Ovdje možete pročitati dio moga stvaralaštva. Najviše sam pisao pjesme za djecu.
Većinu sam pjesama, prije mnogo godina, objavio, no ovdje ćete naići i na dio onoga što nikada nije objavljeno.
Stoga, ako ste dijete ili samo dijete u duši navratite koji puta i vratite se u djetinjstvo.
Ovaj blog namijenio sam svima.
I tetama u vrtiću i učiteljicama u školama jer djeca su uvijek uživala kad su im pjesme čitane.

Click video
Linkovi:
Blog.hr
Novigrad Dalmacija