petak, 29.05.2015.

Setnja sa cvijecem

Iskoristila sam ovaj prekrasan dan za setnju po Bundeku, gdje se odrzava Flora art. Slave 50.-tu obljetnicu i jako je lijepo postavljeno....

Prvo sam obukla cipele za setnju kroz cvijece

Pa presla mostom....

Nasla nesto za Mecabg...

pogledala ove ljepotice....

Poslagala sve kisobrancice....

Odusevila se ovom kucicom

Sjetila se Walker Gjure i avanture u sumi...

Ovo me podsjetilo na modrinu neba...

Mahnula ovom nasmijanom gospodinu...

Pozdravila Eura...

Obisla svjetionik koji je doplovio s mora...

Skinula lagane cipele i odmorila...

No osim cvijeca bio je i mali mago i malo zdrijebe...

I evo kratak pozdrav s Bundeka...

- 21:36 -

Komentari (44) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.05.2015.

Stara jezgra

Nakon zavrsene smjene, uputila sam se na kavicu i dim (nemojte previse zamjeriti), i naisla sam na ove prizore...

- 21:13 -

Komentari (45) - Isprintaj - #

utorak, 19.05.2015.

Koraci od sna

Svako jutro bojom naznacim stranicu novog dana, u mirisu kave i dima.
Kroz osmjeh mostova i podivljalih rijeka, hvatam grebene koje smiruju nazaustavljiv tijek magle koja poput odijela nosi mirise, boju sivila i tugu previranja.

Njezan dodir svih tih latica zivota ponekad zakuca na moja vrata i privine me na svoje grudi, dajuci miris zavodljivog cvijeta na svom putovanju.

A onda sva ona snaga mirisnog cvijeta i njegovih posjetitelja, laganim dodirom krene na veliko putovanje, obasjano srebrninom plasta ljepote...

Gledam, udisem i pustam se niz tu rijeku, svaki put pitajuci gdje je luka mirnija, postoji li nova tajanstvena zemlja.....

- 19:51 -

Komentari (28) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.05.2015.

Moja casa...

Prateci tijek misli ljudi koje poznajem, bloga i medija, nekako uvijek u fokusu pozornosti je odnos medu ljudima. Sto ljubavni, prijateljski, poslovni... iskustva su nam razocarenja, nade, ljubavi, ushicenja, tuge ....

Pisem ovaj post ne iz aspekta psihologije, jer malo znam knjizevno o tome, pisem kao zena kojoj je zivot donio vec vise polupunu negoli praznu casu iskustva o psihologiji ljudi i svakako (tako mi je lakse) pisem iz svojeg iskustva. Malo je stvari koje cinim po prvi puta, a vise onih kojima znam kako trebam odreagirati da bih izbjegla ili pribjegla pozitivnom ishodu.

Uvijek puni nade ocekujemo bolje sutra u svim aspektima zivota, i nekako kao da zaboravljamo uzivati u trenutku, veseliti se iskustvu koje upravo dozivljamo: bilo ono lose ili dobro.
Zapravo sve to sto dozivimo, bilo dobro ili lose nas i cini takvima kakvi jesmo. Cini zapravo nasu cjelinu, koja je odredena raznim dozama zivota.

Ponekad imam dojam da poput zednih biljaka upijamo kisu zivota, samo da bismo mogli preplivati i doplivati do iduce dionice puta... tada najvise grijesim... trebam imati hrabrosti i plivati i dalje od te dionice...

Ponekad se prepustimo tijeku zivota i malim rezovima za koje nam netko dobaci one sicusne skarice kojima izrezemo novi put prema izazovima ...

Spas i bijeg iz kolotecine koja nam se nametne ili je cak i sami stvorimo, pruzaju nam upravo momenti koje trebamo ugrabiti u tom cekanju na bolje sutra.

Mislim da je u redu imati nadu i teziti za boljim, jer sebe oplemenjujemo, samo ne smijemo u toj nadi izgubiti sebe na tom puteljku koji nam zivot pruza.....

Oznake: zivot

- 09:46 -

Komentari (41) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.05.2015.

Rastoke zen stanica

Naravno setnja Slunjom i voznja biciklom po okolnim mjestima je obavezna, a za toplijeg vremena i kupanje u Korani.... malo hladnije iskustvo svakako... cak i uljetno doba...

- 19:45 -

Komentari (30) - Isprintaj - #