nedjelja, 29.03.2015.
Shabby chic
Mjesec je obasjao sve zakutne ove stare ulice kroz prozore i vrata istine. Dohvatio je i grane one prekrasne breze sa kraja ulice uz svjetiljku, koja davno nije upalila svjetlo...
Oblak prekriva svojim dahom raslinje oko kuca i mirno prelazi nepoznate razdaljine.
Stojim tamo u zakutku ove stare ulice i gledam svo bljestavilo ovog shabby chica. Obozavam ga dodirnuti kroz sve te koprene u kojima se skriva... pruza osjecaj poznavanja i sigurnosti...
I gle, odjednom ... nesto novo... sasvim neocekivano...
Mala iskrica unutar svjetiljkice pored breze, koja se odavno nije upalila...
- 21:57 -
petak, 27.03.2015.
Opet ja
Nekako kao da se vracam svojim korijenima. izgleda da sam spremna riskirati kako bih u zivotu ponovno osjetila sebe i svoje snove...
Volim se osjetiti zivom i uzivati u mirisu proljetne kise, dok drugi prolaze lupkajuci cipelama po asfaltu.
Mozda bas ti iskonski poceci mogu, povuci granice za kojima tragamo? Mozda sve to oplemenjuje kako bih mogla dalje krociti kroz sve ove kulise zivota koje trebam proci...
Nekih se bojim, a neke zeljno iscekujem ...
Sve ih zelim vidjeti i osjetiti... sve to zajedno zapravo cini mene. Da nema te ruznoce koje hrani ljepotu i ljepote koja gubi svijst na ruznocu, ravnoteza mog svemira bi bila narusena.
Tesko je ...samo ... biti sve to danas... smatraju te preslobodnom u svojem razmisljanju, a vise se ne zelim kriti...
Mozda ogrnuti plast nevidljivosti kako bih uzivala u darovima zivota? ne ne ne
Zelim proci zapazena, sretna i zadovoljna i pokazati da treba uzivati ... disati ... i osjetiti miris proljetne kise ...
- 22:18 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
srijeda, 25.03.2015.
Zasto polupani loncici?
Razmisljala sam dugo o otvaranju bloga. Ipak ako otvoris javno neke od tema, nisu vise samo price iz separea za kavicom, vec daju i oblikuju misao koju prate i komentiraju i ostali. Nekad zaista te misli zvuce kao polupani loncici ....
Ovaj blog bi trebao biti namjenjen svima koji žive svakodnevni život u kojem se izradaju razni izazovi i sretni ili (ne) zavrsetci.
Trenutno razmisljam kako pomoci svom mužu koji nakon godina postenog rada je zavrsio kao kralj burze (naravno) za starije osobe. Dijeliti ljude koji traže posao na stare i mlade je zanimljiva tema u nasem drustvenom zivotu.
Toliko gorak okus ostavlja u ustima, jer znas da odredenom dobi valjda trebas nestati?!?
Kojom dobnom granicom se to utvrduje?! Izgledom?! ili bi se to trebalo utvrdivati znanjem, radnim iskustvom i angaziranoscu.
Isto tako, mladi isto nisu u prilici pokusati ovdje, pa odlaze vani u potragu za poslom.
Ako kao mlad nemas sanse, ako kao zreliji nemas sanse: kad si zapravo prikladan za rad u nasem drustvu?!?
- 20:02 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
