Nekako kao da se vracam svojim korijenima. izgleda da sam spremna riskirati kako bih u zivotu ponovno osjetila sebe i svoje snove...
Volim se osjetiti zivom i uzivati u mirisu proljetne kise, dok drugi prolaze lupkajuci cipelama po asfaltu.
Mozda bas ti iskonski poceci mogu, povuci granice za kojima tragamo? Mozda sve to oplemenjuje kako bih mogla dalje krociti kroz sve ove kulise zivota koje trebam proci...
Nekih se bojim, a neke zeljno iscekujem ...
Sve ih zelim vidjeti i osjetiti... sve to zajedno zapravo cini mene. Da nema te ruznoce koje hrani ljepotu i ljepote koja gubi svijst na ruznocu, ravnoteza mog svemira bi bila narusena.
Tesko je ...samo ... biti sve to danas... smatraju te preslobodnom u svojem razmisljanju, a vise se ne zelim kriti...
Mozda ogrnuti plast nevidljivosti kako bih uzivala u darovima zivota? ne ne ne
Zelim proci zapazena, sretna i zadovoljna i pokazati da treba uzivati ... disati ... i osjetiti miris proljetne kise ...
Post je objavljen 27.03.2015. u 22:18 sati.