Pogled izvana

16.05.2013., četvrtak

De Nirova igra - pisac Rawi Hage

Rawi Hage – De Nirova igra
(Čitao na engleskom, "DeNiro's Game")

Moj prvi utisak je bio – ne, ne mogu to čitati, to je kao Schwarzenegger film u kojem stalno netko pada mrtav, sve eksplodira u bogatoj pirotehnici, samo glavni junak čudesno (neozlijeđen, samo malo zapackan) prolazi kroz vatru i hoda po vodi.

No kako su se stvari pomalo zavrtile, knjiga me zarobila, uhvatila u svoje ralje i nije me više puštala. Pred kraj mišljah – Bassam, čovječe, kad si s malo spretnosti i puno sreće kroz brojne prepreke došao živ do Pariza, molim te o'ladi malo, sakrij se u mišju rupu i čekaj svoj avion za Kanadu, ne pleti se u tuđe živote. No, ako nema napetosti onda nema ni priče, i autor spretno gradi nove napetosti čim glavni junak preskoči, zaobiđe ili nadmudri stare.

Zanimljiva je to priča o dva mladića, prijatelja iz djetinstva, koji su krenuli s iste točke u životu da bi kasnije odabrali različite puteve preživljavanja u kaosu rata u Libanonu. Da bi preživio, George se priklanja kršćanskoj miliciji, dok Bassam pokušava – uz pomoć obitelji i prijatelja - preživjeti držeći se što manje vidljim, što bi ovdje rekli «low key».

Zorno su prikazani užasi rata – ništa nije sveto, ljudski život je bezvrijedan. Nema u toj priči «good boys», jer u paklu rata «good boys» nastradaju u prvom naletu. Nijedna strana u libanonskom sukobu nije prikazana u nekom pozitivnom svjetlu. Zaraćene strane ratuju i istovremeno mirno trguju, alkohol stiže iz kršćanskih na muslimanske položaje, za ne previše novca može se kupiti svako oružje. Bassam i George isto su spremni ubiti kad je to u njihovom interesu, ili da spase svoje živote. To je realnost života u takvoj situaciji.

Sličnost sa zbivanjima u ex-Yu više je nego očita i znatno pojačava naš doživljaj knjige.

Zanimljivo je da su žene u tom ratu prikazane kao gotovo jedina pozitivna sila – kuhaju ručkove iz ničega, stvaraju odnekuda vodu koje nema, tješe, liječe i spašavaju. Muškarci ubijaju, ili očajavaju opijajući se do besvijesti, uzimajući drogu i samoubilački kockajući, dok čekaju da smrt prozove njihov broj. Jer ta cijela igra je samo jedan veliki ruski rulet.

Jedino što je zajedničko muškarcima i ženama u toj knjizi je da svi bjesomučno puše, u svim situacijama. Dim cigareta povija se kroz cijelu knjigu, puše krvnici i žrtve, puše bogati i siromašni, puše ushićeni (kojih je u ovoj knjizi malo) i puše očajni. Kad dovrših čitanje, moradoh objesiti košulju na zrak da se prozrači od tolikog dima ... :)

Premda mislim da je knjiga dobro napisana, preintenzivna je za moj ukus i mislim da ne ću čitati «Žohara» (The Cockroach) od istog autora.



Oznake: rat, prijateljstvo


- 03:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< svibanj, 2013 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Prosinac 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (3)

Odakle su posjetioci?

Linkovi

Motto