ZVONKO I IRENA

ponedjeljak , 19.02.2018.

za opis dva beskraja
budimo realni moraš tražiti nemoguće

godina je 2018.
veljača
sniježi
je li danas ponedjeljak?
19.?

prolazim pored kavane korzo
na uglu ilice i gundulićeve

pred kojom
zvonko golob još uvijek pokušava pripaliti cigaretu
dok mu lijepa irena pridržava strgani kišobran
i recitira preverta na uho godina je 1965.

lažem
to je samo lijepa iluzija

lažem
oni su
ne lažem

zvonko konačno pripaljuje
povlači duboki dim
danas mu je rođendan
irena mu dodaje kišobran
i odlazi prema kazalištu u grčevitom plaču

on?
mislim da će na trg
u klub književnika čeka ga arsen

u kutu sjedi mihalić sa s. novakom
i matkom peićem
piju špricer
mihalić skida pepeljare s očiju i briše ih maramicom

za drugim stolom mladi tito bilopavlović
pred njim porcija fileka
švrlja na ubrusu sa cvjetićima svoje antologijske:
"jesam li zaslužio žar sunčani - čašu vina
ja koji osim tuge nisam iskoristio ništa"

arsena nema
k vragu
snijeg naglo zgušnjava