za opis dva beskraja
budimo realni moraš tražiti nemoguće
godina je 2018.
veljača
sniježi
je li danas ponedjeljak?
19.?
prolazim pored kavane korzo
na uglu ilice i gundulićeve
pred kojom
zvonko golob još uvijek pokušava pripaliti cigaretu
dok mu lijepa irena pridržava strgani kišobran
i recitira preverta na uho godina je 1965.
lažem
to je samo lijepa iluzija
lažem
oni su
ne lažem
zvonko konačno pripaljuje
povlači duboki dim
danas mu je rođendan
irena mu dodaje kišobran
i odlazi prema kazalištu u grčevitom plaču
on?
mislim da će na trg
u klub književnika čeka ga arsen
u kutu sjedi mihalić sa s. novakom
i matkom peićem
piju špricer
mihalić skida pepeljare s očiju i briše ih maramicom
za drugim stolom mladi tito bilopavlović
pred njim porcija fileka
švrlja na ubrusu sa cvjetićima svoje antologijske:
"jesam li zaslužio žar sunčani - čašu vina
ja koji osim tuge nisam iskoristio ništa"
arsena nema
k vragu
snijeg naglo zgušnjava
Post je objavljen 19.02.2018. u 19:29 sati.