JORGOVAN

ponedjeljak , 29.01.2018.

Proljeće hrče u hladu vrbe ive.
Ja hodam selom. Jedan me leptir prati.
Na čelu mome izbrazdale se njive.
Što hoće ovaj leptir da mi je znati?

Gle, on se vraća… Drugi put. Treći… Peti.
Kakav to biljeg nosim na svome čelu?
On ode. Pa se vrati. Pa opet sleti.
I tako stalno… U glupom ritornellu.

Počinje uvertira. Ja ne znam čija.
Da nije moja? Netko mi šapće: stani!
Moje je čelo proljetna simfonija;
Iz prsiju mi cvjetaju jorgovani.

Zastanem uz plot. Lahor mi signal šalje:
- Korijenje puštaj, Svene! I cvjetaj dalje.