KRIK

Krik se zove imenom mojim,
Živa rana koja se soli.
O, mislio sam, dok postojim,
Da bit ću ime svojoj boli.

Kriknem… A krik mi rijekom pliva.
Stojim na mostu. Pada večer.
Vrištim… No krik se ne odziva,
A rana peče, peče, peče.

Zalud preklinjem rijeku hladnu,
Moj krik već ode, ode, ode.
I rijeci sada leži na dnu;
I pluća su mu puna vode.

Ja još na mostu. Munch me slika.
Usta okrugla, a bez krika.