Sila
Nije Bog; jest svjetlost
Nosi lik Božjeg sina
Vječno ista ko ljetos
Ime joj grmljavina
Ljudska ruka sagradi
Božji gnjev lako sruši
Priroda ih nagradi
U toj prokletoj duši
Nit Boga ima nit ne
Sve što vidiš to jesi
Nit moćne snage munje
Hladno srce udesi
Pa što onda jadamo
Krivimo više sile
Ono što sagradimo
Od ljudi i propadne
Prilike
Prilike su da ćemo otići sada
Iako su nam dani ispunjeni tugom
Prilike su da će nam se dani ispuniti svjetlom
Prilike su da će neki posustati
Prilike su da će usamljenosti
Upiti suze s lica
A prilike su da moramo pričekati
Snježni čovjek
Kako si nevina
Prevarila si me trikovima
Ulila mi samopouzdanje
Raj ima lice pakla
U ogledalu
Kad samo jedan stoji lik
Do snježnog čovjeka kojem
Vatra ima više oblika
A ti više nisi ni jedan
Ostaje samo prazna duša, hladna
I vjera da je samo san
Jer gdje god gledam, stojim, osjećam
Pakao je prokleto neprekidan
listopad, 2010 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Poezija
... Onda me ti, o blaga,
s osmejkom na besmrtnom licu pita,
šta me opet muči, i zašto opet
prizivam tebe,
i šta želim najviše da mi ima
srce ludo? Koju to opet žudiš
da ti Pita na srce vine? Ko te,
rastuži, Sapfo?
Ako beži, brzo će da te traži,
odbija li poklone, daće ti ih,
ne ljubi li, moraće odmah da te
na silu ljubi.
---------------------------------------
Ljubav bez poštovanja je grijeh, to je grijeh koji rađa druge grijehe.
Mantegazza Paolo
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Igre.hr
Najbolje igre i igrice
Forum.hr
Monitor.hr
JA ŽIVIM U KRUZIMA KOJI SE ŠIRE
Ja živim u kruzima koji se šire,
i njima sve više obuhvatit žudim.
Ja možda i neću polučit zadnji,
konačni krug, no ja se trudim.
Ja kružim i kružim okolo Boga,
tog prastarog tornja, već tisuće ljeta,
i ne znam još, jesam li sokol il vihor,
il velika pjesma ovoga svijeta.
SMRT I JA
Smrt nije izvan mene. Ona je u meni
od najprvog pocetka: sa mnom raste
u svakom casu
Jednog dana
ja zastanem
a ona raste dalje
u meni dok me cijelog ne proraste
i stigne na rub mene. Moj svrsetak
njen je pravi pocetak:
kad kraljuje dalje sama
U OBLIKU NEJEDNAKOM...
U obliku nejednakom
Blizu tebe uvijek stojim
Uvijek tužim i ti uvijek
Bol zadaješ grud'ma mojim.
Kad kroz vrtove mirisne
Leti hodiš hodom milim,
pa leptira zgaziš malog,
zar ne čuješ kako cvilim?
Kad ubereš ružu koju
Pa, s veseljem djetinjijem
rascipaš je, zar ne čuješ
Kako jecam bolom svijem?
I kad ruže raščupane
Usudi se trnje koje,
Pa mi meki prst ubode,
Zar ne čuješ boli moje?
Zar ne čuješ u mom glasu
Moje muke što me guše?
Noću jecam i uzdišem
Iz dubine tvoje duše.
SMRT UMJETNIKA
Kol'ko još puta da ti, uz zvuk praporaca,
poljubim nisko čelo, mutno izobličenje?
Da pogodim u metu, to tajno odrečenje,
koliko, moj tobolče, da strijela još pobacam?
Spletkama oštroumnim istrošićemo duše
i mnoge ćemo teške skele da porušimo
pijre nego što Stvorenje veliko ugledamo
za kojim nas paklena želja i jecaj guše
Neki još ne vidješe Idola za života,
kipari koje prati prokletstvo i sramota
te hode tukući se u čelo i u grudi,
a nada im je, mračni Kapitol, samo ovo:
da će im Smrt, lebdeći ko neko sunce novo,
pupoljke mozga jednom u cvijeće da razbudi!