Sila
Nije Bog; jest svjetlost
Nosi lik Božjeg sina
Vječno ista ko ljetos
Ime joj grmljavina
Ljudska ruka sagradi
Božji gnjev lako sruši
Priroda ih nagradi
U toj prokletoj duši
Nit Boga ima nit ne
Sve što vidiš to jesi
Nit moćne snage munje
Hladno srce udesi
Pa što onda jadamo
Krivimo više sile
Ono što sagradimo
Od ljudi i propadne
Prilike
Prilike su da ćemo otići sada
Iako su nam dani ispunjeni tugom
Prilike su da će nam se dani ispuniti svjetlom
Prilike su da će neki posustati
Prilike su da će usamljenosti
Upiti suze s lica
A prilike su da moramo pričekati
Snježni čovjek
Kako si nevina
Prevarila si me trikovima
Ulila mi samopouzdanje
Raj ima lice pakla
U ogledalu
Kad samo jedan stoji lik
Do snježnog čovjeka kojem
Vatra ima više oblika
A ti više nisi ni jedan
Ostaje samo prazna duša, hladna
I vjera da je samo san
Jer gdje god gledam, stojim, osjećam
Pakao je prokleto neprekidan
Post je objavljen 27.10.2010. u 22:01 sati.