kao prvo ovaj tekst mi stoji u blog editor-u od 04.03.2009. ali nekako mi se cini da je bezvremenski jer volimo se pljuckati bilo kad, bilo gdje
"primjetila sam da se naveliko medjusobno kenjaju, vrijedjaju i sto ti ja znam vec (kazu spletkare) tu po blogu.
moram priznati da mi je to jadno, a s druge strane zabole me dupe.
ne mogu reci da me neki nisu nazivcirali, neki temom, neki neargumentima, neki nekompetencijom ma svim i svacim, a znalo je biti i dana kada sam ja jako nadrkitis pa mi i nije trebao neki povod
ali nikada mi nije palo na pamet da pocnem se raspravljati, natezati, dokazivati etc.
vjerojatno mi nije stalo i ovaj prostor ne dozivljavam kao neki dio sebe.
ali moram priznati da sam nesto primjetila.
mlade cure pisu arogantne komentare, bahate se, uzimaju pravo svakome reci sto im padne na pamet, a starije zenskice si daju pravo popovati i ako su njih pregazile neke godine to bi trebalo znaciti da su popile svu mudrost ovog svijeta
bas
muske ne citam jer valjda nisam ubola nikog meni interesantnog
osim broda u boci, kralja trogirskoga kraja, dalmatinca sa i bez lancica na vratu
bila sam primjetila da sam neko vrijeme stalno vrtila dalmatinski djir, a ja ono lokal patrijota; rijeka u srcu, armada do groba ;)))
fali mi ona nasa kraljica wanda, ona drama quin, ma znam da bi digla obrvu ali znam ja da volila je da je citamo pod marendom sa ustima punim sendvica i srkom kave, koliko god je govorila da to ne voli
e to su bili postovi
citala sam je dugo, dugo i nisam se usudila joj ostaviti komentar
kolike su zenice pod marendom suznih ociju citale njezine postove i suosjecale, e, bila su to vremena
a ona mlada rubija i njezin dribler (e znam da nije dribler ali bas namjerno pisem tako ;) kako je samo dobru jezicinu i smisao za humor imala, carica. samo kad se sjetim one izjave: napusite mi se svi klitica!
e, sad me krenulo nebrajanje, val nostalgije, one floskule tipa; bila su to vremena
ali jesu
uvijek se sjetim onog posta dragog broda u boci kada nas je njemu drage blogere nabrajao i usporedjivao sa klopom
ja sam bila paski sir ;)))
nekako koda je bilo veselije, sunce jace sjalo, besparica manje bolila
ili sam ja jebeno ostarila (jesam) ili sam sentimentalna budala (jesam) ili sam oboje (jesam)
imam puno adresa u mom "favoritu" koje vise ne egzistiraju
ps: moram se ispraviti, citam muske ali su stvarno u manjini, a valjda ih dozivljavam kao "moje babe" jer mi pase njihov nacin pisanja i obradjivanja tema, stoga dugujem isprikz muskom dijelu bloga"
evo tako sam razmisljala pred godinu dana, ma ne mislim nis bolje ni danas
neke su se stvari promjenile, a neke nisu:
- pljuckanje konstantno (e sad da znam staviti znak za beskonacno)
- puno ljudi nestalo
- citam neke meni "nove" muske i to kvalitetne
- sve manje "iskrenih" osobnih blogova
- recepata za kuhanje na bacanje
- pisem minimalno
- neki koji su mi bili dosadni (osobni ukus), e ti se ne micu i pustili su korjene ;)
- sretna sam jer mi blog nije ispusni ventil
- i sta ja znam sto jos vec
|