podloga

Dakle ljuta sam, ma ustvari nisam vise ljuta nego sam zbunjena. A bila sam bijesna i to jako, a ne mogu skuziti da li na sebe ili na neke druge. Pricica ide iz dva dijela.

Dio prvi
Klafram ja tako sa prijateljicom na siroko i daleko, naravno telefonom i tuzi mi se kako joj je mala bolesna i kako kaslje i cini joj se da ima temepraturu. Pitam je jel isla kod lijecnice. Je i dobila je sirup. Kazem ja super, po tome ce joj proci. Je, kaze ona ali mora pricekati muza da dodje doma pa da maloj daju sirup. Ma zasto, sto se desilo, brinem se ja. E, pa ne moze otvoriti sirup! Kako ne mozes otvoriti sirup, cudim se ja. Lijepo ne mogu. A skuzim ja da je to onaj na principu zastite i stanem joj objasnjavati da samo pritisne dlanom i da zavrti i da nece biti problema i da da maloj sirup i ne ceka 17 sati da joj jos vise naraste temperatura. Kaze ona meni da ona nece pokusavti otvarati sirup nego da ce pricekati muza jer ju je strah da ne pokvari sirup!
MOLIM!
Nisam znala jel me zajebava ili je totalno skrenula.
Inace nekoc je to bila cura koja si je sama cjepala drva, ocitavala struje, montirala kabelske i sto ti ja sve znam, a sada ne zna otvoriti sirup i to jos za dijete koje joj vata febra!?

Dio drugi
Ovaj put ne pricam telefonom vec sms-am se sa drugom prijateljicom (e, ova mi je daleko pa je telefoniranje ipak rijede stoga smo se bacile na sms). Ispitujem za zdravlje, posao, svakodnevnicu. Curica joj je krenula u prvi osnovne. Ispitujem kakva je skolska torba, kakvu kutu ima (ima dvije za svaki slucaj) koliko ih je u razredu, kakve su profesorice i sve zivo i nezivo i naravo jesu li je slikali onako skrbavu sa torbetinom za prvi dan skole. Naravno da jesu. E, pa lijepo onda mrdni dupe i posalji mi koju sliku na e-mail da je vidim, ljepoticu moju malu.
Moze kaze ona ali morati ces pricekati da mi muz skine slike sa aparata i stavi ih na racunalo pa cu ti onda poslati. Molim?! Sto molim? Pa sta je aparat kod njega? Ma nije, ali znas mene je strah da nesto ne pobrkam i ne zeznem. Kaze zena koja radi u operacionoj sali i dnevno spavasa tko zna koliko zivota.


Moj zakljucak
hm, ja sam mislila da su muski ti koji kad se ozene, puste stomacinu, zauzmu trosjed i daljinski i uglibe se u rutinu, a ono ispada da to tako i za zenice vrijedi.
Jel istina da zenski mozak ne moze funkcionirati na vise strana, jel kad ti dodju pelene i dojenje, ono drugo izvanpi, izvjetri, nestan, ajme meni!
Mislim ono, panika!
Jebate ne da idem na magisterij, bacam oko na doktorat!

Iskreno receno ne da mi se pisat, vecina "mojih" zna da sam bila u Japanu i da mi je bilo ne predivno nego
dah-oduzimajuce-odmah-bi-se-preselila-predivno ali nije da mi se ne pise iz lijenosti nego mi je to jednostavno preseratorski.
Gdje si bio, sto si vidio, tko ima kakve slike etc. ma gore od spice, korza, rive.... ali posto mene ne cita nitko (o, hay) tih par recenica i slikica staviti cu za meni drage ljude.
Dakle Japan, ah, od kud poceti? Ma sveisto je jer svaki dan bio mi je predivan.
Mozda najbolje krenuti od pocetka.
Statua Daibutsu ili ti ga Velikog Bude nalazi se u Kamakuri.




Kamakura me je očarala i bacila na koljena, a memorijska karica se nemilice punila.
Nakon Kamakure zaljubila sam se u Japan, a sva sreca sto je to bilo vec drugi dan moga boravka jer inace bi izgubila dragocjeno vrijeme u usporedbama i cudjenjima.
Japanci su definitivno drugaciji, mozda nama neshvatljivi, puni nelogicnosti, jedan najednostavni primjer je sto svi poklanjaju veliku paznju na cistocu, urednost, vanjski izgled, odjevanje; cisti, uredni, a zubi su im koma!
Ne mislim na to da su im zubi neuredni, zapusteni, nelijeceni kao kod nas (ne mogu izdrzati – primjer prva vecer BB od 100 ljudi u studiju bilo je zubiju za svega 50-60, prestrasno) ajme gdje sam odlutala!
Uglavnom japanci imaju zdrave i odrzavane zube ali su im krivi za popizdit! I sto je njima najnormalnije, osmjeh od uha do uha, a ono zubici ko N.Celzijus. Vidjela sam svega nekoliko ucenica sa aparaticima za ravnanje, hm. Moj zahljucaj je bio slijedeci: neka oni nama posalju na razmjenu njihove vrijedne ljude da nas malo «preodgoje», a mi njima nase vrijedne ortodonte da ih malo «poravnaju» Ucinak bi bio milenijski, e bas.
Japanci imaju definitivno potrebu za 2 x O; ortodontima i ortopedima ali o tome drugom prilikom.

Necu daviti da povjesnim cinjenicama i tome slicno. Kamakura je predivna i stoga sam je posjetila u nekoliko navrata, a da je bilo vremena vracala bi se «po jos».
Za pocetak DAIBUTSU – VELIKI BUDA, na slikama se vidi koliko je veliki i impresivni, a ima i jedna slikica sa svim njegovim podacima, gle cudom jedna od rijetkih ploca koja je pisana engleskim jezikom.

KLIKNI i saznaj o Velikom Budi

KLIKNI i saznaj jos i jos ;)












Ne znam zasto ali sjetila sam se one pjesme LET3-a "... na oci sam navukao koltrine"