podloga

Kao sto je i najavljivala blogerica kabulske price napokon je otvorena njena izlozba u Rijeci. Nisam jos bila ali naravno da hocu, a nadam se da ce i puno mojih sugradjana i sugradjenki, a i onih koji su u prolazu. Nadam se da cu se oduseviti, ma sta nadam se, znam da hocu!
Hvala Vam Ivana i Samo



Izvor: NOVI LIST
Datum objave: 20.5.2009 u 20:35h
»Afganistan inšalah«, izložba fotografija u galeriji »Trag«
Afganistan kroz priče običnih ljudi
Ivana Stipić Lah i Samo Lah živjeli su u Afganistanu tri godine, podalje od elitnih zona za strance, u izravnom doticaju a Afganistancima i njihovim običajima, a izložba je njihovo svjedočanstvo
Samo Lah i Ivana Stipić Lah * D. ŠKOMRLJ

RIJEKA – Afganistan je za mnoge jedno od posljednjih mjesta na Zemlji gdje bi čovjek poželio živjeti. Siromašna bezvodna zemlja bez izlaza na more, u kojoj je većina površine pijesak i kamen. Nepovoljnih klimatskih uvjeta, ili prevrućih ili prehladnih, a skoro nikad umjerenih. Iako većina stanovništva živi od poljoprovrede, zemlja je škrta i teško obradiva, a najobilnije rađa pšenicom koja hrani i makom koji ubija. Više od 80 posto opijuma dostupnog na svjetskom tržištu dolazi iz ove, tridesetogodišnjim ratom opustošene zemlje. U Afganistanu na prvi pogled nema ništa što bi prozapadno odgojen čovjek mogao prihvatiti kao svoje. Osim ljudi.

Uz izložbu »Afganistan inšalah« koja se četvrtak u 20 sati otvora u galeriji »Trag« u riječkom »Palachu«, to govore Ivana Stipić Lah i Samo Lah i treba im vjerovati. Ovaj mladi bračni par u Afganistanu je proveo gotovo tri godine, živeći daleko od elitnih zona za strance, u izravnom doticaju s Afganistancima i po njihovim običajima.

Ivana i Samo u Kabulu su radili od travnja 2006. do veljače 2009. godine. Ona kao kao instruktor novinarstva za International Security Assistance Force (ISAF), a on u kadrovskoj službi za NATO. Nakon povratka, odlučili su napraviti izložbu koja putem 80-ak fotografija popraćenih tekstualnim komentarima nudi drukčiju sliku Afganistana od one na koju smo navikli, kroz priče o njegovim ljudima, običajima, predijelima, legendama...

– Ljudi su nas često pitali kako možemo živjeti u Afganistanu i u tome uživati. Kako nam u toj zemlji može biti lijepo. Stoga smo izložbom željeli prikazati Afganistan kakvog nema u ovdašnjim medijima. Do nas dopiru vijesti o smrti, narkoticima i švercu oružja, a nitko ne čuje one lijepe ljudske priče koje su svakodnevica. Mi smo baš to htjeli pokazati – život i priče ljudi s ulice – kaže Ivana Stipić Lah.

Uz fotografije, na izložbi će biti prezentirane i originalne tradicionalne afganistanske nošnje, kape te burka kao svakodnevni odjevni predmet koju će posjetitelji moći i isprobati. Uz to, bit će prikazane i video snimke afganistanskog vjenčanja koje muškarci i žene slave odvojeno, tako da ih je veoma teško dobiti. No, kao rijetki stranci koji su živjeli s Afganistancima, Ivana i Samo imali su sreću biti pozvani na nekoliko afganistanskih vjenčanja, snimali su ceremonije, a riječka publika bit će prva koja će vidjeti njihovu izložbu.

N. VALERJEV OGURLIĆ

tko voli nek izvoli i K L I K N E
za samo 70 kn dnevno ili 120 dvodnevno
popis izvodjaca je stvarno dobar, svaka cas organizatoru
nadajmo se da nece ko prosle godine padati kisa u subotu
dok prasili su let3
jer unistile su nam se frizure
mislim onima koji su imali kosu, tada
vjerujte, biti ce vise uzbudjenja nego na proteklim izborima
i dobila sam novu terapiju, neko sranje od krkajUnovoMesto
Letizen
mogucih nus pojava ima ...oko 30 i sta sad da ja radim
ono bit cu krasna ali to sto cu imati:
proljev,
grceve,
nemoc,
osjecaj slabosti,
uznemirenost,
svrbez,
osip,
poremecaj u kretanju,
nasrtljivost,
smetenost,
depresiju,
halucinacije,
nesanicu,
otok,
nenormalan rad jetre,
nejasan vid,
poremecaj u okusu,
bolno mokrenje,
nehoticno mokrenje u snu
jebate ja sam vec mrtva jer sam popila pred pol ure prvu tabletu
bjezite ljudi, bjezite iz grada jer stize ekipa alergicna
bjezite ljudi, dok postoji nada jer ovjdje stize podloga ;)))
sutra nosim te ljekove sa sobom na posao da pokazem sefu i kolegama i
da ih pocnem maltretirati
a skenirati cu i priloziti na blog jer ovo je sramota

dva je u noci, a ja pokusavam ostati budna.
a zasto? jer cekam da mi se ispece cheese cake
tv izbjegavam jer bi zaspala istog trena, a zvono na pecnici bi moglo zvoniti do sutra
tj. danas
kriva sam
bila sam na cakuli, jako dobroj tako da sam krenula sa tortama u 23
nije da slavim praznik rada vec nesto drugo
nesto za sto je potrebna torta
jos samo da sutra ne pada kisa pa da mogu i na izlet
a i da jadnici koji su cekali u kilometarskim redovima za meso mogu rostiljati
ja sam antitalent
kada svi rostiljaju, ja radim puricu i mlince
a ako nije mokro, moze se i rolati po obalnom putu
a moze se sjesti na spuzvu i buljiti do besvjesti u more
piti kavu, tocat noge, slikat tj. skicirat i animirati klince da mi nakupe materijala za reljefe
mirisati juzinu
i mastati o 06.05. kada ce se zabraniti pusenje u svim javnim prostorima
mislim da mi je kolac gotov, idem provjerit pa u krpe