podloga

na preporuku dragih nam osoba uputili smo se u dvorac trakoscan. zadnji put posjetila sam ga kao titova pionirka pred puno, puno godina. kako su nam uciteljice (od 1-4) bile normalne osobe toga puta smo osim kumrovca posjetili: trakoscan, mariju bistricu i gubec beg stubicu, neki ce reci nespojivo za ono doba, ali posto ja zivim u "crvenoj" rijeci kod nas je sve bilo normalno i stoga sam ponosna zbog toga, a i to mi se cini pljuska onima punima predrasudama.



da se ne pravim pametna, jer to i nisam, evo letak koji smo dobili na ulazu pa si procitajte. neke stvari bas i nisu kako sam ih zapamtila iz udzbenika povijesti ali nema veze, biti ce da sam ostarila.





gospodja na ulazu je veoma ljubazna i malo smo si pocakulali. naravno odmah smo dosli na temu da nema dovoljno novaca za odrzavanje, a kamo li za nesto vise od toga. ne mogu se pozaliti, sve je cisto, uredno, oznaceno, sortirano, odrzavano ali. uvijek postoji ali jer kultura nikako na zelenu granu, same mrvice iz proracuna, a od ulaznice od 30 kuna vjerojatno se ne mogu pokriti ni troskovi stampanja biltena koji smo dobili uz ulaznicu.
dvorac je u vlasnistvu RH, zakonom je spomenik kulturne bastine i to je to. kada bi ga preuzeli bastinici obitelji draskovic moglo bi se organizirati na drugi nacin, napraviti restoran, koja soba, razvijati razliciti vid turizma - prebajkovit za romanticna vjenjcanja, team bilding menadzeriju, ljetna skola u prirodi (primjer dvorac u staroj susici) i svasta jos nesto.
na zalost nisam opalila niti jednu slikicu unutra jer je zabranjeno tj. slike nisu zasticene staklom, a ni ogradom tako da mi je palo na pamet da se jako lako mogu ostetiti. sveisto, objekt je sticen zastitarskom sluzbom i kako sam skuzila slike su pod alarmom, ajde dobro
s gospodjom na ulazu slozili smo se: ma bolje i ovako samo da ga se ne docepa neki politicar ili novokonponirani bogatas





u trakoscanu ima puno slika JULIJANE ERDOEDY DRAŠKOVIĆ za koju sam procitala da je vjerojatno prva zena u hrvatskoj koja je stekla titulu akademske slikarice. nazalost guglajuci nasla sam malo o njoj te izdvajam:

gimnazija-druga-zg.skole.

iz NACIONALA
"...I grofica Julijana Erdödy-Drašković Trakošćanska (1847.-1901.) imala je privatne učitelje, a razvoj njezina slikarskog talenta vidljiv je na studijama glava iz Zbirke Kovačić – “Muški lik s kameje”, “Glava Amazonke” i “Glava antičke žene”, koje je napravila još kao šesnaestogodišnjakinja u obiteljskoj palači u Bratislavi. Bila je kći Karla VI. Erdödya von Monyorókeréka i Monoszlo, a obitelj je živjela u Novom Marofu i Bratislavi. Po navodima kustosa iz dvorca Trakošćan, udala se za Ivana IX. grofa Draškovića Trakošćanskog, s kojim je imala dva sina – starijeg Ivana X. i mlađeg Karla, kasnije poznatog fotografa, kojeg je ovjekovječila na izloženom akvarelu “Autoportret sa sinom uz glasovir”. Grofica je u dvorcu Trakošćan imala svoj salon, tzv. Julijaninu sobu, koja je zadržala autentičan izgled iz njezina vremena: tu su još njezin štafelaj, klavir iz bečke radionice, akvareli i ulja, te njezin portret, rad slikara Johanna Tilla. “Dvorac Trakošćan Draškovićima je služio kao ljetnikovac, a danas je, s 58 tisuća posjetitelja godišnje, najposjećeniji muzej u Hrvatskoj, što ne čudi jer prezentira autohtoni plemićki život u Hrvatskoj od 15. do 19. stoljeća”, objasnio nam je Adam Pintarić, direktor muzeja.
Imala je tragičnu sudbinu. Kad je njezin voljeni sin Karlo s nepunih 26 godina poginuo u lovu, doživjela je šok i nikako nije mogla prežaliti taj gubitak. Patila je toliko da je čak pomišljala na samoubojstvo. No bila je uvjerena kršćanka i taj potez nije dolazio u obzir. Danima je jahala neumorno tjerajući konja bez obzira na vremenske prilike tako da je na kraju oboljela od upale pluća i – umrla. Nakon 2. svjetskog rata Draškovići su proglašeni kolaboracionistima i cjelokupna imovina im je oduzeta."

evo i par mojih slikica

Na spomeniku pise:

LIJEPA NAŠA DOMOVINO
OJ JUNAČKA ZEMLJO MILA
STARE SLAVE DJEDOVINO
DA BI VAZDA SRETNA BILA"

U OVOM KRAJU SPJEVAO JE GODINE 1835
ANTUN PL. MIHANOVIĆ - PETROPOLJSKI
HRVATSKU HIMNU LIJEPA NAŠA DOMOVINA
O 100 GODIŠNJICI TOGA DOGAĐAJA I 30 GODIŠNJICI
OPSTANKA DRUŽBE BRAĆE HRVATSKOG ZMAJA
PODIGOŠE OVAJ SPOMENIK DOPRINOSIMA HRVATSKOG NARODA
BRAĆA HRVATSKOG ZMAJA 1935



a tko su BRACA HRVATSKOG ZMAJA

visak vremena koji rezultira manjkom poslovnih obveza rezultirao je kopanjem po kompu.
pronasla sam stare tekstove tj. tekstove sa staroga bloga, kada sam bila: mlada, (ne)zgodna, na UN dijeti, puna elana, druzeljubljivija s razlicitim skupinama ljudi i svasta jos nesto
postova ima puno. neki su puni sentimenta, neki slika, neki vlastitih razmisljanja
tuzna sam sto vidim da sam dosla u fazu da idem natrag, u smislu sto vise ne citam kao prije, literatura mi je strucna, obavezna, to je cijena starenja i lose organizacije.
izdvojila sam post o kavi s mojom prijateljicom koji me nasmijao do suza
kada sam citala, odmah mi je uletila slika nje i kako drzi monolog i sebe koja skrivam oci ispod suncanih ocala i usne u salici kave jer me nasmijava, a ona mrtvo hladno promislja
prijatelji su nase bogatstvo
mozda nekada odlutamo svako svojim putem
ali moramo se kad tada vratiti

dakle post je bio tamo negdje 2006

Jucer sam bila na treningu i solariju radila sam samo trbusnjake i suncala zube
Bila sam sa frendicom na kavi, zena je legenda, tako me nasmijala da mi je ne osvjezila dan, nego osvjezila mi je rujan!
Slusaj sada monolog:
«Jebenti zeni se iva majoli, ono ruzna je ful ali ima love ali ono ruznija je od mene ali to nije neko mjerilo, ej zeni se i uz to j ona je trudna, a ja nista, brak komada 0, dijece komada 0. Da, sad ces mi reci da mi neki zavide na mojoj situaciji ma ok slazem se jer ja uvijek mogu doci u poziciju brak komada 1, dijece komada 2 i to samo jednim korakom; zenjenje (ili ti ga udavanjem ma jebeno mi sugava ta rijec) za tipa s 2 dijece, kupis jedno dobivas dva (u mom slucaju tri) i to po mogucnosti musko i zensko dijete. I rijesis sve u tili cas, ne trebas radjati tj, pokusavati zatrudnjetu, onda stahovati jel dijete zivo, zdravo, sve na broju, amniocinteze, natecene noge, cice u banani (i ovako mi idu na jetra) jetra - ne smijes cugati, ne smijes pusti jer biti ce ti nervozno dijete, moras ovo, moras ono i to naravno na radnom mijestu jer ne mozes na porodiljski i onda ako bog da da sve dobro prodje onda moras rodit, oces ovako oces onako sa epihondralnom ;), vodena, minival..... Jabate i onda tamo urlas, a tvoj neodoljivi muz ti ono flesa u pizdu i snima, mislim dakle, sta sam ja znanstveni projekt, jebate kako ce ti se dignuti drugi put na mene (e nes me vise jebat da zatrudnim, jednom si me zaj vise neces) kada gledas to dolje rascereceno, biljak. Ma vidjela sam poroda live i stvarno je ono lijepi osjecaj za filing kada beba izadje van i kada ga mama vidi i zaplace ali jebote sve ostalo, bas i nije nesto za snimati (u ostalom tko ce to gledati, ja necu sigurno ili mi je muz perverznjak pa se rajca na to ili ce gledati sa frendovima prije tekme :) ovo je čka' moje zene, a ovo je unutra ruka od doktora, al tip je ful ok....., a tek kada vidis kako se ta mala sirotinja laktari dolje da bi izazao van, jebenti. Ma totalna enigma. Decki ti prigovaraju da imas siroku picu pa da zato ne mozes svrsiti za 2,45 min koliko njemu treba (ono to sto je njemu prosjek prosjeka i zato to mora lingvalno konpenzirati to mu ne bi palo na pamenti ni pod razno) a kada ides rodit onda ti seru da si preuska i da beba ne moze nikako van pa te onda ono razrezu od pupka do supka. Ja sam odlucila kada budem isla roditi (ma i to bi voljela vidjeti) ono staviti cu si negdje 100 eura tipo zafrndlanih na uho, ko cigaru i kad sve obavim i ono kad se dobro ohladim i kad me tip pocne sivat, ja cu mu bacit tih 100 eura i reci, molim te stari sto usce i gusce (sitni vez) to sasi tako da i ja mogu svrsit u 2,45 min ko moj dragi, a znam da moj dragi sere da je to od toga i to cu mu dokazati time, nadam se da ce doktoru biti dosta 100 eura, ha sta mislis?»
Ma sta da joj kazem, zena je legenda, a ja glupaca koja jako rijetko idem s njom na kavu, morati cu to popraviti

nikada ti necu oprostiti
sto me nisi odveo
na rucak u TAX - MAX
nikad

sveisto, hvala ti na

Jesen, Dobriša Cesarić

Ona je tu. U tuzi kiše
Po poljanama tiho hoda,
I kuda stiže u vis diže
Usplahirana jata roda.

Polako penje se u brda,
A kuda prođe, njezin put
Od otpalog je lišća žut.
I u dol njime idu krda.
U jezero unese nemir,
I ne vidiš mu više dna,
A medvjed, koga putem sretne,
Odjednom zaželi se sna.

A kada livadama dune
Njen vjetar, uzbune se travke.
U strništima tužno šušti:
To polja slute snijeg i čavke.

Na cesti uveli se list
U čudu digo: gle, ja skačem!
A čovjek koji hoda drumom
Zagrnuo se ogrtacem.