podloga

Ako se kome posreci posjetiti Yokohamu preporucila bi od mnostva muzeja i stalnih postavki po robnim kucama (ah uzitka, red kupovine, red kulture, red klopice i sve to unutar jednog nebodercica) da posjeti Mitsubishi Minatomirai Industrial Museum, a zasto? Zato!
Ma zato jer je unutra jako ugodnih 17C i ima fotelja, trosjeda, masaznih sjedala .... a kada je vani +40 i vlage taman koda ce sad puknuti kisa, unutra je jako ugodno, a tek edukativno.
Znala sam da su japanci tata-mata za tehniku i inovacije ali stavrno posramila sam se svoje povrsnosti. Mitsubishi, ma znam tamo neki ruzni japanski auti. Je, figu, sjedi jedan!
Dakle da ne duljim taj japansi mitsubishi je izumio sve, ono sto bi se kod nas reklo «od igle do lokomotive». Ulaznica za muzej je besplatna, jos te nafilaju sa blokom, prospektom, kemiskom, kapicom i udri u obilazak. Prostor je velik, dobro koncipiran i ono sto je mene najvise odusevilo namjenjen je za korištenje tj. edukaciju.
A to najvise koriste dijeca, a i ja s njima! Ne znam tko se kome vise smijao, oni meni, odrasloj magarici koja se trudi upravljati helikopterom (oh pardon, zrakomlatom) ili voziti vlak ili ja njima, jer djeca su im tako ruzna, ajme majko moja, znam da je to nedozvoljivo za reci za dijecu ali dijeca su im preruzna, strasno. Nije mi jasno kako odrstu u onako slatke i lijepe zenice i muskarce?!
Dakle bilo je veselo. Uzivala sam maksimalno jer dijeca su tako spontana i probudila su u meni one zaboravljene osjecaje. Nisam koristila masazne fotelje i trosjede kao ostali odrasli koji su kljucali, a neki cak i dobrano hrkali. Igrala sam se. Ajme meni zar sam trebala otici cak do japana da se toga sjetim

Naslov je ono, malo luckast ali jednostavno prvih tjedan dana u Japanu ponasala sam se «ko Mujo» jer jednostavno nisam kuzila neke stvari, vrtila ocima, okretala vratom, visila mi vilica, dok jednostavno nisam skuzila da nismo svi isti. Kako sam vec jednom priliko bila napisala impresionirali su me ljudi, svojom pristojnoscu, ljubaznoscu, osmjehom, disciplinom.... a najvise od svega zene. Zene su tamo tako skockane i drze do sebe. Jest da im je moda malo, ono cudna za nas ukus, ali tako to ide, a da ne kazem da je normalno se sminkati u javnom prijevozu, eh, samo tako izvade svoje smink setove i krenu ogledalce, ogladalce jesam li dovoljno lijepa i sredjena. Cak su i mene natjerale da se mazem, ono bilo me je skoro pa sram sto sam nenasminkana. Ma nije da ne volim ali na godisnjem na +40, vlaga 70% vecini ljudi je jedino stalo do hlada, osvjezavajuceg pica i ugodnih sandala za kilometre muzeja, atrakcija i shooping centara... e al sjetila sam se kako cu savrsene japanke cimnuti . Kako je poznato da one nemaju kapke i da sirote nemaju sto namazati, ja sam svoje oslikavala sve u sesnaest, nek puknu, ajd barem nesto da imam bolje od njih

Evo par slikica sa ceste, onako svakidasnjih

«ovo» desno je mama ovom lijevom i jos u narucju nosi jedno malo preslatko stvorenje



tradicija je jos uvijek prisutna, na moju srecu i zadovoljstvo



dokaz o «japanskim krivim zubima» o kojima sav vec pisala, a osim toga likusa mi je tako uletila u kadar da sam je morala staviti na blog



studentice



ova zenica ide na posao, ne na straftu, ne, ne, nego u kacelariju



djevojka sa deckom u muzeju na kulturnom uzdizanju



ufa, meni bi pao mrak na oci da se moram svaki dan staviti u minicu i stilice, haha e da mi je i to vidjeti

FOOTBALL WITHOUT ULTRAS IS NOTHING

ljuta sam i to za popizdit
ma bas me boli briga sto psujem ali ljuta sam strasno
dakle nista od karata za utakmicu engleska – hrvatska
nisam ljuta na hns, na njih mi se riga, gade mi se samo tako
ljuta sam na sebe kako sam se jos jednom mogla dovesti u stanje
da povjerujem da ce se karte prodavati «normalno»
koja sam ja jadna glupaca
hns, senad od b,. bljak
ostaje mi avio karta koju sam kupila 19 Jun 2007 11:19
a koja sam ja glupaca imala sam priliku kupiti kartu preko «englandfans»
ali ne ja sam bila glupaca i poslusala, nemoj, bit ce karata, biti ce
hoce, za sminkere koji ne znaju niti jedan rezultat, ni s kim smo u skupini
hoce, za indijance obljepljene sponzorskim rekvizitima, kojima je maksimim navijanja, zvizdanje pjesme sa reklame i navijanje onim sranjima za napuhavanje
ajme meni koja sam ja naivka
eto
a tek kada sada pocnu preprodavati sponzorske karte za basnoslovnu lovu
bas me briga
ici cu u london, sjesti u pub i gledati sa ostalim «bjednicima»
a onda cu drugi dan u ponovni pokusaj na bjesomucni shooping
mada mi to ne ide u londonu
bar ne po zimi

kategorija: osobno - čemer, smrt i jad