Marketing
To šiba ko ludo
Ako se kome posreci posjetiti Yokohamu preporucila bi od mnostva muzeja i stalnih postavki po robnim kucama (ah uzitka, red kupovine, red kulture, red klopice i sve to unutar jednog nebodercica) da posjeti Mitsubishi Minatomirai Industrial Museum, a zasto? Zato!
Ma zato jer je unutra jako ugodnih 17C i ima fotelja, trosjeda, masaznih sjedala .... a kada je vani +40 i vlage taman koda ce sad puknuti kisa, unutra je jako ugodno, a tek edukativno.
Znala sam da su japanci tata-mata za tehniku i inovacije ali stavrno posramila sam se svoje povrsnosti. Mitsubishi, ma znam tamo neki ruzni japanski auti. Je, figu, sjedi jedan!
Dakle da ne duljim taj japansi mitsubishi je izumio sve, ono sto bi se kod nas reklo «od igle do lokomotive». Ulaznica za muzej je besplatna, jos te nafilaju sa blokom, prospektom, kemiskom, kapicom i udri u obilazak. Prostor je velik, dobro koncipiran i ono sto je mene najvise odusevilo namjenjen je za korištenje tj. edukaciju.
A to najvise koriste dijeca, a i ja s njima! Ne znam tko se kome vise smijao, oni meni, odrasloj magarici koja se trudi upravljati helikopterom (oh pardon, zrakomlatom) ili voziti vlak ili ja njima, jer djeca su im tako ruzna, ajme majko moja, znam da je to nedozvoljivo za reci za dijecu ali dijeca su im preruzna, strasno. Nije mi jasno kako odrstu u onako slatke i lijepe zenice i muskarce?!
Dakle bilo je veselo. Uzivala sam maksimalno jer dijeca su tako spontana i probudila su u meni one zaboravljene osjecaje. Nisam koristila masazne fotelje i trosjede kao ostali odrasli koji su kljucali, a neki cak i dobrano hrkali. Igrala sam se. Ajme meni zar sam trebala otici cak do japana da se toga sjetim
Post je objavljen 27.11.2007. u 15:15 sati.