Vjera, ideja, platforma

Pišući o vjeri, potrebi za njom u najširem smislu, čini se da sam izazvala brkanje lončića, komentare na strukturalne probleme Katoličke crkve, teokraciju i slične pojave koje su se dešavale ili se dešavaju još uvijek, kao posljedica djelovanja grupa ljudi koji vjeru uzimaju kao oruđe za neki konkretan cilj. Ili organizaciju. Nisam slijepa za mnoga zla kroz povijest, pa i aktualne dvojbene reakcije Katoličke i drugih crkava u okruženju. Mada i dalje mislim da su vjerske organizacije na našem području ipak učinile i čine zamjetno više dobrog nego lošeg. Makar stoga jer ih osnovni postulati vjere vežu da se neke stvari ne smiju činiti, a neke moraju. Što je bolje, uprkos vrludanju i pojedinim ispadima, nego da ih nema uopće. No, sadašnja Crkva uopće nije bila tema mojih razmišljanja o vjeri kao neophodnom temelju za neki kvalitetni pomak.
Nova platforma bi se osim vjerom mogla nazvati i idejom ili strategijom. To bi bio mali broj, 3-4, ili nešto više, ako bi se pokazalo mogućim, postulata koji bi bili široko prihvaćeni i obvezujući. Oni bi stvorili ispod sebe veći niz konkretnih mjera koje automatski proizilaze iz njih, a također bi determinirali i niz stvari koje se nikako ne mogu činiti, jer su u suprotnosti s prvima. Piramida dobrog! Također, ovaj bi koncept vezao ruke svim budućim izvršnim vlastima da u bilo čije ime, i zbog bilo čijeg interesa ili povoda, učine što nesukladno. Jer bi to bilo "bogohuljenje", a priori nedopustivo. Na primjer, zadaća društva, države, da mora osigurati nomalan život svim stanovnicima koji to isto društvo prihvaćaju, proizvela bi nužno drugačiju raspodjelu društvenih dobara, ekonomsku politiku i strukturu javnih usluga. Ne bi se mogla relativizarti niti jedna životna potreba i dvojiti oko nje za ijednog člana. Naprosto bi, za primjer, mala Nora bila poslana na liječenje na uštrb 1 kilometra nove autoceste. Sistem prioriteta. Također, niti jedna ljudska aktivnost ili ambicija ne bi bile ograničene ili uniformirane, osim da se ne kose s početnim postulatima. Ako je potrebno, uklesanim u kamen. Mislim da naša zemlja ima sasvim dovoljno resursa u svakom smislu da to može zatvoriti. Čak i bez revolucionarnih zahvata. Možda bi, opet za primjer, političare vozili u Golfu, a ne skupljim limuzinama, ali bi se i oni brzo navikli i shvatili da zapravo nije bitno. Ili potrudili stvoriti kroz vrijeme višak i za što više.
Za vjeru sam se odlučila iz dva važna razloga, Prvo, mislim da je narodu potrebna neka prispodoba, utjelovljenje čega, a da bi se mogao identificirati i s vremena na vrijeme podsjetiti o čemu je riječ. Osjetiti pripadnikom čega razumnog i dobrog. Dobrog za svakoga pojedinačno, ali i sigurnog za djecu i budućnost. Čak bi i teška vremena tada postala lakša, jer bi svi bili uvjereni da dobivaju doista sve moguće, te da stvari moraju ići na bolje. Ako se u njih ulaže osobni i kolektivni napor i pamet. Tu jednađbu danas kvare jedino sumnje, većim dijelom sasvim utemeljene, da nas netko izigrava i kani to činiti i dalje. Bukvalno, ako 90 dana hranim svinju, to MORA nešto vrijediti. I vrijedi, ako maknemo mućke na stranu i uspostavimo sistem vrijednosti na realnim osnovama. Tada nije velika mudrost proračunati samo koliko svinja moram hraniti za koji stupanj efikasnosti i zadovoljenja potreba. Drugo, vjera, crkve, imaju logistiku za široko sprovođenje Novog evanđelja, ljudi ih ionako pohode. A sadašnja vjera već sadržava sve važne elemente budućeg narodnog dogovora. Ili bar te dvije stvari načelno uopće nisu suprostavljene, mogle bi se usaglasiti, a da crkve ne izgube svaka svoj autonomni dio "priče" o duhovnosti ili ikojoj nadogradnji. Imaju i impresivan broj visoko obrazovanih ljudi koji bi lako i brzo mogli preuzeti propovijedanje, širenje i razjašnjavanje ideja ovoga projekta. Koji uopće ne bi dirao, ili možda rušio, njihove zasebne interese. Osim u dijelu da ih priječi, kao i sve ostale stanovnike, da krše osnove. Sistem bi njima, kao i svima ostalim organizacijama, grupama i pojedincima samo izbio iz ruku mogućnost uobličavanja bilo kojeg projekta koji ne prolazi test suglasnosti s osnovnim pravilima. Automatski i bez posrednika. Ali i jamčio sigurni opstanak i razvoj.