nedjelja, 30.07.2006.
Don't you know I've tried and I've tried, To get you out my mind, But it don't get no better......
ti bokca....večer ...već duboka...a, mene još drži ono od jučer....koktelčić...dobra je to stvar...
bio je skrš jučer....veliki.....pijanka kod frendice je jako dobro ispala...super društvo, dobra pijača...pjesme i sviranja...jedva smo se dogegali do grada...i onda tamo, razočaranje...opet Mali....
Mali:(samo maše glavom)
ja:ha?
Mali:neću
ja:zašto?
Mali:kaj ne vidiš da imam drugu zanimaciju? (pokazuje na žensku do, od koje mi se kosa diže na glavi)
ja:hmm(kad bi pogledi ubijali, odavno bi bio mrtav)
Mali:ma, kaj ti je!samo se šalim!!
ja:onda?idemo?
Mali:neću!kaj nisi već skužila?
a, kaj sam onda trebala napraviti, okrenula sam se i otišla....dosta mi je već tog moljakanja,.,.vratim se k društvu, bivši...sva nafurena, pita me šta je...ne želim razg., al on je uporan...i dođemo na temu srijede (dok sam imala svoj Dan D)...prvo me ne skuži, a onda začuđujući pogled...drži mi prodike...skoro se posvađamo...priča mi situaciju sa "sadašnjom"..gle, ne sluša mi se to, pa tek nedavno smo prekinuli, briga me jel ti paše biti s njom ili ne!!!
odlazi do frendice, ostavlja me....kasnije, šaljem mu da se nađemo, trebao mi je razg. vidim ga, odlazi sa frendicom...dal je šta bilo, ne znam..niti ne želim znati..Malog sam kasnije vidjela, ponašal se ko da ništ nije bilo, tj.ko da je sve ok, smije mi se, zeza me...a, to najviše mrzim...otišla sam...baš kad sam došla doma, šalje mi poruku Ex gdi sam, da je tek sad vidio SMS...prekasno...
Idemo nešto veselije...probudim se danas...sa smješkom na licu.. pa ja sutra idem na more!!ZD!!!sjela sam si u kofer-o, da, veliki je- i razmišljala kaj mi sve treba...eh, to će biti 10 dana odmora..4 cure, 1 zauzeta, 3 slobodne ko ptica, plaža, društvo, zabava, more....aaaaaaaaaa
pokušat ću zaboraviti na Malog, znam bit će teško, al znam da moram....bzvz bi išla na more da se i tam bediram....al, znam da ću u subotu poludjeti, jer se bojim zbog one....grrrrrrrrrrr
hm, idem se do kraja spremiti....
blogeri, uživajte na kopnu ili na moru..zabavljajte se...
čujemo se za 10 dana!!!
kiss
petak, 28.07.2006.
Though I've tried, I've fallen...I have sunk so low,I messed up,Better I should know,So don't come round here,And tell me I told you so...
sve mi se raspada.........
ja:da
stara:koliko?
ja:dosta
stara:ne bi baš rekla, šta se to događa s tobom?
više te ne poznajem....
ja:ništa se ne događa (buljenje u prazno)
stara:zaljubljena si?
eh,tu sam pukla, zašto svaki put dok se nekaj događa, mora biti povezano sa ljubavlju???
ok, da,jesam, zaljubljena sam, al nije to najveći problem.......
nakon pola sata razg. sa njom, izgubila sam sve živce, pokupila stvari i otišla....sjedila sam 3 sata iza školaka i razmišljala....u onom trenu bila sam spremna na sve...jednom sam pokušala nešto napraviti, davno, al bila je premala doza....ko, zna, možda bi mi se ovaj put posrećilo....
ipak...vratila sam se doma...stara nije ništ ni pitala, stari još manje-ili ne zna kaj je bilo ili se pravi blesav....
drugi dan je bio hladan....sva natečena, staroj žao (ili nije)..al, više nije ništa kao prije...niti neće biti...
ubija me to sve.... i faks, i prijateljstva, i život, i starci......jednostavno SVE! u sve sam razočarana, a najviše u samu sebe....ponekad mi je žao šta sam još uvijek tu,jer znam da nikad neću biti nešto, a stara će mi sa guštom cijeli život nabijati na nos :"jesam ti rekla?!?"
p.s.jedva čekam da se maknem iz svog grada i odem u ZD!!!!
subota, 22.07.2006.
Oh you don't mean nothing at all to me,No you don't mean nothing at all to me,Do you got what it takes to set me free,Oh you could mean everything to me!!!
A jooooooooj....ova vrućina...
Ubija me...doslovce...krenula sam danas malo u shopping za more, našla sam-ništa, al sam se zato dobro skuhala...do nedavno je padala ona blesava kiša...a, sad-pakao!
Da, pripreme za ZD još uvijek teku, ne znamo kak idemo, kartu još nemamo, ok-bar smještaj imamo..stari mi je kupil kofer (već odavno cvilim da mi je premali onaj za ZG) u koji ja sama stanem...a,znate,mala sam, a kofer velikiiiiiiii......
Muči me "on"...jakooooo....malo smo si dobri, malo me odgurava od sebe, malo sam njegova najdraža i najmilija....iskreno, živcira me to!ok, nismo skupa, niti ne budemo, bar još neko vrijeme, dok on ne sredi stvari sa sobom,al opet...počel se furati na nekog tipa dečka koji ne pokazuje svoje osjećaje, igra sa tuđim,..jednostavno gad.........
Često smo u istom društvu,jedan dan me grlil, ljubil u obraz...kasnije smo se čuli i sve je bilo divno i krasno...drugi dan smo malo pobjegli od društva i bili sami...mmmm, bilo je kratko,ali slatko...ne znam,kad sam kraj njega, ko da sam negdje daleko...zaboravim na sve...i prepustim se...
drugi dan, sve je koma...ponaša se ko da nije bilo ništa i odgurava me od sebe....
Al, sama sam si kriva, priznajem...trebala bi biti kuja, pustiti njega da vidi kak je to dok te netko otkanta, a stalo ti je do te osobe...
Jedan je život, treba ga proživiti.na koji način? Onaj najbolji, bio to onaj sa puno uspona ili padova....na greškama se uči....a, ljubav? ........Je slijepa.........
subota, 15.07.2006.
A devil in a midnight mass, He prayed behind stained glass, A memory of Sunday class, Resurrected from the past! Silent night for the rest of my life!!!
.......
pustila sam si Billy Talent...ne znam kaj mi je....dobri su mi u zadnje vrijeme....i Panic! at the disco (pogledaj lijevi box)...nekak sam sva nabrijana na takve stvari...
stara tu kraj mene šizi.... buraz si je našel novu curu, nakon 2 godine veze...možda bi sve bilo još ok, da je prošlo neko vrijeme od bivše, ne ni 1 dan i još je ženska dost mlađa od njega, i od mene... tak da....
čudna je moja stara kad su u pitanju dečki/cure...najbolja mi je ona njezina fora :"Nemoj mi dovoditi doma dečka ak niste namjanje 3 mj. skupa!" ok, ima smisla,al opet, rađe bi da se smucam po klupicama, nego doma u svojoj sobi?po vani se moram skrivati od nekih njezinih frendica, susjeda sa guštom voli da joj zleti dok me vidi s "njim" i tak...
malo mi je to sve glupo...nemam više 15 god.da se moram skrivati....
pripreme za more su počele, stara mi je rekla nek ne očekujem previše para, tj.nikakvu novu odjeću za tam, imam dost toga u ormaru...a, treba mi badić...jakooo...
mislila sam, ako ostavim onog svog, bit će mi super sa "njim"...al, očito sam se jako prevarila...sad je još gore...možda zato jer mu više nisam zabranjeno voće, pa mu nisam zanimljiva toliko...čujemo se, vidimo, al ništa više...voli me razljutiti, a ne znam zašto to radi...jel me se pokušava rešiti??da,čula sam neke spike da bude opet sa bivšom, zbog koje smo i prije imali problema...
pa, fakat nemam sreće...ne znam jel se više uopće isplati truditi...
baš me zanima kaj će biti večeras, vani...
utorak, 11.07.2006.
Here comes the summer's son, He burns my skin, I ache again, I'm over you
budim se rano, vrebam mamu po kući, nađem pravi trenutak i pitam ju:"imam jedno pitanje. more?" pogleda me onim svojim glupim pogledom-"gdi?s kim? bla bla...pitaj tatu"
kak mrzim dok mi to kaže....ko da ne može ona reći, ionak sve ovisi o njoj, jer bu tata rekel:""Pitaj mamu"
...ko pokvareni telefon mi je obitelj....suze mi već naviru na oči (U PMS-u sam, očito), vičem da ne želim ići, i odlazim gore....začas, dogmiže do moje sobe i objašnjava mi one svoje pričice....
ne znam, čudna sam...i dok nekaj želim, ja to ne mogu tražiti...ne znam kad sam ih zadnji put molila nek mi daju pare da odem nekaj kupiti od odjeće...prije bum štedjela 2-3 mj., nego ih molila...uvijek dok me pitaju jel imam para-kažem da imam, iako nemam....ne znam na koga sam takva....rekla mi je stara da sam malodušna...na kaj je to mislila???
otišla je dolje u sobu i za 5 min.me zvala, da o svemu popričamo, opet i počela zivkati agencije....
dobra je ona....samo kad treba........
sad, tatin blagoslov ću valjda dobiti, moram!!!!!!
ide samo ženska ekipa, 3 cure koje obožavam, ko društvo i kao frendice, zabava zajamčena + ja
ah, jedva čekam....da se maknem iz svojeg malog gradića, dalje od svih ljudi.....da se okupam...da se sunčam......komadi na plaži(p.s.opet sam slodobodna, ostavila sam onog kretena, a Mali- 
, vidjet ćemo šta će biti)....... aaaaaaaaa
Zadar-here we come!
nedjelja, 09.07.2006.
The more you try,The less I bite And I don't have to think it through, You know if I'm into you!
....upoznate se, razgovarate, nakon nekog vremena stvori se kemija među vama i malo po malo, mic po mic...poljubite se... i tu počinje jedna nova priča...misliš si, bit će to nešto onak, ponekad-kad vam dođe, al kaže da mu je dosta nekih brijačina, da ima dost godina i da bi htio nešto ozibljno...zamisliš se-pa, ok, i ja imam dost godina, zašt ne??
Prvih par tjedana sve super, vidiš sve njegove vrline, mane niti ne primjećuješ... dobar sugovornik, drag i mil, mamina maza.... sve naj, ne možeš se žaliti... i onda krenu sranja...ne javi se, izbjegava izlaske na foru-umoran sam ili nemam vremena...ti, zapiljen u njega, ne želiš to sve prekinuti, rađe trpiš ta sranja...jednog dana, dođe do tebe, ni pusa, ni zagrljaj...znaš-gotovo...briga te za sve one isprike, pogotovo-nisi ti kriva, ja sam itd... dajte, dečki, nađite nove isprike!
Ratanete se, u čudnim odnosima (bar sa ženske strane), on uvjeren da ćete biti best frendovi-misilm, kak to možeš tražiti od mene?!
I kreneš dalje...polako, al sigurno, opet si sama, novi dečki, vratiš se na kojeg bivšeg i tak...
I onda napraviš tu kobnu grešku s bivšim i on sazna...malo ti kvoca, zašto-pa nismo više skupa! I tak...a, ti skrušena, sve mu pokušavaš objasniti, samo da se ne ljuti na tebe, ipak, stalo ti je još do njega...
Nakon par dana, sve se stišalo, dogodi ti se jedna super stvar... i onda, ON pošalje poruku-shvatio je da je pogriješio i želi te natrag...a ti, glupa ko smuk, vraćaš mu se...a, niti ne razmišljaš...nađete se, pomirite, opet vam je sve idealno, mazite se kao prvi put, kao da ste zaboravili što je bilo nedavno...
Za tjedan dana-sve krene ponovno...što napraviti ako ti dečko kaže da te ne može zagrliti ni poljubiti pred društvom jer mu to nije običaj??? VRITNUTI GA TAM GDI TO NAJVIŠE BOLI!
Odeš..makneš se od njega...ON misli da je sve ok, da će sutra biti sve ok, ne-ne će...ništa ne nestaje preko noći....
Vratiš se k curama, i sretan si što ih imaš...a, i mali je tu...mali-bivši, osoba do koje ti još uvijek nije svejedno...vidi da si tužna i pokušava te oraspoložiti, nema nikakve bludne namjere, al tu je za tebe....i nestanete od društva...sjednete, razgovarate...i poljubite se...
Malo vam je bed, jer znate kakva je situacija...al, sretni ste...zato jer ga volite...još uvijek vam nešto znači....
A ON? Gdje je? Daleko...ne zanima me...
Dal da osjećam grižnju savjesti?
Mislim da ne bi.....
nedjelja, 02.07.2006.
Nothing is real, this is how I feel, Nothing is good, but I don't mind being blind
hm, ovo već ispada ko da pišem kad si nekaj napravim (ili netko drugi)---
bila sam jučer sa frendicama vani...koncert, plesanje u kafiću...leđa me bole od skakanja i frkanja...
i ono... vrućeeeeeeeee..cure uzmu cijenike i mašu..frendica se dobronamjerno ponudi da me rashladi, al je malo preblizu došla i prošla mi sa onim vrškom (a, to je oštro do bola) i potegla me po dužini lijevog oka, bjeloočnice...
prvo mi nije smetalo...malo je zaškakljalo, a onda...suzi oko, peče...splašila sam se...o, da jesam......
prije par godina je tak frendica dobila sa noktom, pa su joj rekli da je mogla ostati slijepa na jedno oko...
možda ispada da cmoljim nad svakom sitnicom...
al, dok malo bolje razmislite, kako je biti ili ostati slijep??
zamislite da se rodite slijepi.....nikad ne bi znali kako vam izgleda mama, tata, brat/sestra...ne znate za boje, kako izgleda trava, koje boje vam je kosa, kako izgleda ono što jedete, zašto je nebo plavo,a sunce žuto.....
jednostavno, ništa ne znate kako izgleda...
sve znate po pričanjima drugih..al, što vam to znači?svatko si to drugačije može protumačiti i zamisliti...
kako je onima koji ne vide?ustvari, kakva je njihova boja u očima?crna ili bijela?
u gradu, gdje idem na faks, malo dalje od mog stana ima udruga za slijepe osobe...svako malo ih srećem...uvijek dok ih vidim..žao mi je...ne znam to opisati...
uvijek me zanimalo, kako te osobe znaju na koji tramvaj moraju ići?to mi je misterij.....pa ne vide brojeve...
drago mi je što ti ljudi nisu odustali od života, što se prilagođavaju..ipak, samo jedan je život, još uvijek nije dokazano što je poslije smrti...
isto tako, gluhonijeme osobe....hoćete nekome, bnilo kome, nešto reći, a ne možete...jednostavno-ne...poznam jednu maminu prijateljicu...žena je predobra, tako draga, naučila me njihova slova i uvijek mi je drago dok ju sretnem...divim joj se šta bez obzira što ne čuje, bar pokušava govoriti, teško...naučila me kako čitati ljudima s usana (nekad mi dobro dođe)....
baš sam neki dan mami govorila da bi htjela ići na tečaj naučiti sporazumijevati se sa takvim osobama...možda na jesen uspijem...
zato, ljudi, budite sretni što možete normalno govoriti i što vidite!!!
p.s.-oko je ok, malo škaklja, al.... 