nastavak...
Otišla Cima pogledat stan...po njezinom pričanju.....rekla sam vam, predobro da bi bilo istinito...najbolja mi je izjava da bi kuhinju trebalo politi klorom ili jednostavno dignuti u zrak!
Istina, sigurno nitko ne bude napisal u Oglasu: stan, nenamješten, kuhinja-ogavna.....sve će se lijepo napisati, pa ti zovi....
I, tako, naša potraga se nastavlja......
p.s.našle smo novu žrtvu (mislim na stan)...možda bi to moglo biti TO!al, neću se puno nadati....da opet ne ispadne ko zadnji put....

Lovi me kriza.......velika......
Drugi tjedan ću imati 20. godina (da, da, znam, starim)..... očekuju me ispiti na faksu, za koje se baš i nisam pripremila najbolje, očito idem opet na sreću (da me majka čuje, dobila bi ja nešt drugo, a ne sreću!), Mali mi je objavio divnu vijest, odlazi u Kanadu, na duže (al, ne da mi se pretjerano o tome, nekom drugom prilikom).......
vjerujem u bolje sutra! 
Nego, šta mislite o Blind Date-u???
Poslao meni nedavno neki tip poruku....ona spika, vidio me tu i tu, pa sam mu zapela za oko...kak mrzim taj ulet!!!ko iz osnovne...ok, ajd, ne ću biti bezobrazna, nastavim pričat s njim....doznam da dijeli isto ime sa Muzičarom (što mu je odmah dalo minus) i da je bivši od frendice iz srednje....a, mrzim tu situaciju-bivši od frendice...
i ok, riješi se to po kratkom postupku....mislim si, skužit će on da nema tu neke šanse....al ne!javio se on opet, dal idem van....pa kak me nije vidio, a tražio me po cijelom discu....ok, traži ti mene i dalje!
izvlačeći se na onu foru da ćemo se već negdje vidjeti, shvati on da mi nije baš neka sila s njim na kavu i traži objašnjenje za odjeb....pa, dečko, ne poznam te, ne zanimaš me!
Jednostavno, ne idem na blind date, nije to za mene....ne volim biti s nekim koga ne poznajem, ko zna koje su ti namjere (ha ha) itd.
Baš me zanima dal ću ga sresti za vikend.....hm, jel ću ga uspjeti izbjeći?
he he, najbolje da mi se još i dopadne....

teško, teško.....Mali je ipak još tu.......

posjetila sam danas malo našu metropolu..
razlog:potraga za novim stanom!
Nego, Cima & ja tražimo novi stan.ništ starom ne fali, al dok ti gazde upadnu u stan kad god se to njima sprdne, režije abnormalno velike-sve plaćamo mi, a oni sve nabiju, premještaju stvari kak si oni zamisle itd....dopizdi ti!
i,tako, rano se mi uputile, kupile Oglas...i traži..Cima traži po stanovima, a ja...zapela za dio gdje se traži muškarac, žena,masaže.... 
a, kaj bi ja drugo radila...

Prolazi još jedan sasvim uobičajeni vikend....
NE 
Jučer izađem sa društvom van...no alcohol day! (p.s.u petak smo se sve skršile, svaka na svoj način) zovem frenda, kaže nek dođemo do njih, isto društvo, isto mjesto....odemo tamo i vidim, nešto ne štima..Muzičar, Irac i ?....shvatim, ona je....stojimo tak svi par minuta,i:

puklo me, o da, puklo me.......
zadnjih dana, od kad sam došla sa mora, puca me neka blesava depresija...ovi doma se stalno svađaju, Mali je nemoguć, svako malo se nađe neki/a frend/ica koji/a nešto očekuje od mene, a zna da to ne mogu ostvariti ili kako im dokazati da je jednom dijelu mog života došao kraj....
za 3 tj.mi je rođendan, 20-ti i zapitala sam se....kaj sam napravila u ovih 20 godina svog života??
nakon razmišljanja, poduljeg, jedini odgovor bio je NIŠTA!
niti sam stekla neko mišljenje o sebi, niti ikakvo iskustvo...osamostalila se jesam (odlaskom na faks), al dal mi je to pomoglo da krenem dalje u život? nije...
misliš si, otići ću u drugi grad, upoznat druge ljude, maknut se od starci..bit će mi super....ha ha, moš misliti!
ok, nekad ispadne super, a nekad.... ne....

mojoj današnjoj tuzi pridonjela je i uspomena na strinu koja je umrla na današnji dan prije godinu dana....tumor...bile smo dosta bliske, često sam ju viđala, i pogodilo me to dok sam doznala....još uvijek mi je na pameti kaj ju nisam išla pogledati u bolnicu, jer nekak sam se bojala...htjela sam ju zapamtiti onakvu kakva je nekad bila, a ne onakvu priključenu na sve moguće i nemoguće aparate....najviše mi je žao bratića koji je ostao bez mame, on još uvijek nije svjestan da nje nema....dečko od 30 god, ali na razini jednogodišnjeg dijeteta....al, znam da ga ona gleda sa neba i čuva....
istina je, svi ćemo jednog dana umrijeti, prije ili kasnije....dal na lakši ili teži način...vidjet ćemo....
Talijani vs. Hrvati
ne, neću pisati o današnjoj utakmici, ovo je puka slučajnost 
nego, jučer, razg.sa frendicama, sjetila sam se jednog događaja sa mora....
prvi dan, dobro raspoložene (čitaj:pijane), zezale smo ljude....sve nam je to bilo zabavno, ljudi nam se smiju, odgovaraju, ili samo pogledaju u stilu :"Jeste vi čiste?!"......
tako smo nabasale na par Talijana, dečki naših godina, zgodni...naravno!
na nekom čudnom engleskom, (još uvijek mi nije jasno kako netko ne zna engleski???ili bar neki drugi jezik,osim svojeg)uspjeli smo se razgovarati...pošto smo bili "malo" glasniji i vidjeli pogled koji ubija od susjede, sjeli smo kod Donata...fora je dok možeš pričati sve i svašta, a oni ne razumiju...a, tko zna što su oni o nama pričali....hm, da ne duljim priču i krenem na bitno...uspjele smo se opredjeliti, koji je čiji...ovo zvuči tak jadno, al opet-to je to!svaka na svoju stranu...ostala ja na klupici sa njim ....drag, dobar, slatki dečko, izgledom me malo vukao na Tiziana Ferru(tal.pjevač).. mislim si ja:"Šta ću s njim?" nisam bila baš za neko barenje...
okrene se prema meni i :
"Can I kiss you?"
mislim si :"LaRamie, kaj ćeš sad?"
hm, pa jednom se živi! i tad je pao kiss....bio je kratak ali sladak...poslije toga još 3 dana smo bili skupa, doznala sam puno toga o njemu...al, nisam se zaljubila niti vezala za njega, znala sam kakve su okolnosti, da se nećemo više NIKAD vidjeti...sve je to bila mala avantura...nemam njegov ni broj mob., ni e-mail, a, ionak, kaj ćemi....
nego, o čemu sam htjela razglabati?
da, tko se bolje ljubi-Hrvati ili Talijani?
ljubila sam Hrvate i Talijana, al opet ne tolko da bi mogla uspoređivati...
Imate vi što za nadodati?
Opet sam se vratila u hladnije krajeve, tj. Ne bi se ni reklo da sam bila u nešt toplijim....
Bilo je ludo, zabavno, nasmijala sam se u tih 10 dana ko nikad, zaletila se u koja vrata,.....
4 cure su 1.8. krenule na put za ZD, pune intuzijazma, spremne na nove avanture...put vlakom je bio dug, al pun smijeha ( Bobi smokići za starije od 30 god ).....apartman u centru grada, mali, al dovoljan za nas...dane smo provodile na plaži-par dana, jer nas sunčano vrijeme baš i nije služilo, po dućanima- Terranova je zakon, Mango, opijanje navečer-ili soba ili negdje vani... Očaral nas je sve Garden, eh takvo nešto treba nama doma.... upoznala sam Pam, Amber & cruel life.... super cure, šteta što se nismo više družile, al bit će vremena!
Upoznavanja sa Talijanima i ostalim turistima, ljubavi-o tome ću pričati kad mi dođe........
Bilo je dana kad smo umirale od dosade i htjele doma, svađa nije bilo, al opet, zadnji dan sve smo htjele ipak ostati....
Ne znam kaj da vam još pišem, bilo je puno toga, ne ću vas daviti, pa ću vam napisati svoje mane i prednosti našeg ljetovanja....