petak, 29.09.2006.

Every year is getting shorter, never seem to find the time.......

.......pogledam današnji datum i sjetih se da sam u ovo doba, samo godinu dana ranije, započela svoju avanturu u ZG-u, novi početak...
upisala sam faks, u jesenskom roku, nisam imala puno sreće u ljetnom...vijest da sam primljena na faks dobila sam na sam rođendan.divnog li dara!Cimerica i stan su mi već bili osigurani, tak da nisam imala pune muke oko traženja stana.....stan sam jednom vidjela prije useljenja, al sve je dobro izašlo...
uselila sam se u stan početkom 10.mjeseca,kad su počela predavanja...
1.dan faksa je bio ...čudan!puno nepoznatih ljudi, ludi profesori... kako su prolazili dani, sve više sam se privikavala na novu sredinu...puno vremena sam provodila sama, jer me Cima samo jednom tjedno posjećivala...pucketanje nogu od stolca, frižider koji svako malo lupa, klinci u stanu iznad koji po cijeli dan na repeat slušaju Sk8er boya i Dinamovu himnu...gazde koji su došli svako malo, tj.kad im se sprdnulo...znate kak je blesavo "živjeti" sa ljudima koje ne poznajete baš najbolje, dijeliti sa njima kuhinju i kupaonu, pazite na svaki mogući korak...
drugi semestar je prošao bolje, Cima je više bila sa mnoma, a s time i više zabave....
faks šlepa, dala sam premalo ispita, mogla sam bolje, punnnnoooo, al nadam se sreći na dekanskom, možda mi se još posreći....
da ne bi ispalo da sam se tamo samo učila i spavala....ne ne...bilo je u našem stanu puno fešti, od Božične do onih kad smo slavili Majmunovo...bilo je puno ljubavi, pijače, zabave, naslikavanja itd. u tom stanu.
evo, nedavno nabavile novi stan(stvarno nije lako naći stan), koji čeka samo da ga se krsti nekom dobrom feštom...prvo moramo upoznati postarije susjede, podijeliti im čepiće za uši, pa neće biti problema....

evo, godina je iza mene, nadam se da će iduća biti još bolja i ispunjena još boljim feštama, i sa manje poroka!!!da, i više položenih ispita...

subota, 23.09.2006.

.......tako ti je to dok si pehist..........

vratih se iz naše metropole, sa suzom u oku....neee jer sam napustila ZG, nego što sam shvatila da je studentski život težak, tj.da je faks SRANJE....došla na ispite, tak i otišla...i dok sam sva sretna doznala da sam prošla informatiku, nisam dugo ostala sretna...nakon ne znam kolko godina ukidanja usmenog iz tog predmeta, on je nas jučer pitao..i padoh....pa, majku ti, kaj nas hebeš???zadnji nam je rok, dekanskog "možda" ima ...vidi se da je tim profesorima samo do para!valjda 5 ljudi od 300-400 ima uvjet za 2.godinu.pa,jel to normalno?
ne znam, nadam se dekanskom, i da dam što više ispita, pa ako mi već gine pad, onda nek imam malo ispita za položiti druge god....
jednostavno, faks dovodi čovjeka do (samo)ubojstva....profesora..bilo koga....
izgubiš volju za životom...

život u novom stanu je predobar..osim kaj smo se načistile kaj lude....tolko prljavštine već dugo nisam vidjela....noćni život u bračnom krevetu je još uvijek miran...nije me još zaskočila meni je srce na mjestu jer imamo kabelsku, a na njoj MTV ADRIA.....mene male stvari čine sretnom.....

baš sam se maloprije vratila iz berbe grožđa...smijeha, padanja na guzicu, dobrih i loših viceva bilo je u izobilju....al, brzo me tata odrumfal doma, kaj bum tamo...bravo ti.....al, bit će vina.........

hm, idem spavati....iako je 17 h...
Cima slavi navečer 21.ročkas (napokon je američki punoljetna), pa moram ići napuniti baterije....
uživajte u vikendu!

nedjelja, 17.09.2006.

Don't cling to me, I swear I can't fix you , Still in the dark, can you fix me ?

prošla me ona kasnovečernja tuga....
prespavaš i bolje ti je....bar na trenutak !

nego, jučer bila subota...dan za izlazak van...
zašto mi je bio poseban?
jer sam prvi put u životu doživjela RACIJU

večer je počela u društvu par frendova, ženski dio društva je bio doma, kiša otjerala sve u krevet, ili su bile negdje drugdje.runda za rundom, pushkin se slijeva kroz moje grlo, mljac.nakon 3 sata sjedenja i smijenja u bircu, odlazimo do drugog "birca"...sve super, sve 5...kad, okrenem se ja, i ulaze hrpa policajaca...nasmijem se i : "Gle, ovo" kažem frendu , "očito nekoga traže." Ugasi se muzika, i netko vikne :"RACIJA.gasite cigarete,odložite pića, osobne van i sve iz džepova". e, ak ih unutra nije bilo oko 50,mislim murjaka, pol nas je opipavalo, pol je stajalo i "vodilo red". Pošto nas žene muški murjaci ne mogu pipkati , došla neka teta.. "Vadi sve iz torbe." Vadim ja njoj-ključevi,novčanik, puder, labello...Sve ok, nemam ništ....Frendica i ja se pogledamo, smješno nam, počne ona nekaj meni pričati....dođe neki mrga do nje:"Jesam rekao tišina?!" Pogleda ona njega bledo i kaže: "Nisam znala da više ne smijem ni pričati" "Mala jel tebi nešto nije jasno?"..da bi sve završilo cukanjem njene ruke...a, ni kriva ni dužna....poludim na takve manijake...misle da su tolko iznad nas...Dečke su pretresli uzduž i poprijeko...I šećer na kraju...pas!Pošnjofkao je sve kaj je imal, i mene je svu, valjda sam mu mirisala na moje mica mace
Ostali su nekih pol vure, vidno tužni jer nam ništ nisu našli.....
za oproštaj im je Dj pustio prigodnu pjesmu, LET 3 - "qurcem u čelo"
I za sve je kriv techno party, znam ja to.......

Ostatak večeri je prošao kao i početak, pun smijeha i cuganja...zanimljivo je biti jedina cura u društvu, svi te maze i paze....
Iako, vidjela sam Malog, ftrefilo me, al hebiga...morala sam ga vidjeti prije ili kasnije....

Nego, zaključak, dobro je ići samo sa dečkima van!!!


p.s.odlazim u metropolu na par dana, držite mi fige....ispiti...

subota, 16.09.2006.

I need a friend to find, my broken mind,Before it falls to pieces.......

došla nam je jesen....
i sa sobom donesla kišu, hladnoću.....
u pozadini mi svira Billy Talent....
nekak mi je raspoloženje palo........

fale mi oni dani kad sam bezbrižno sjedila na krevetu, uživala .......
nije me bilo briga kako izgledam
nije me bilo briga s kim se družim
nije me bilo briga šta ON radi
nije me bilo briga jel me se sjeti
nije me bilo briga zašto me ne voli
nije me bilo briga jel me tko ogovara
nije me bilo briga dal ću proći godinu
nije me bilo briga jel imam para u novčaniku
nije me bilo briga što ću se posvađati sa bratom
nije me bilo briga dal ću uopće biti sutra tu.....
................................................................

a, meni samo treba jedan iskreni zagrljaj
snažna ruka oko mojeg malog tijela...
pusa u kosu za laku noć.....

gdje su ti trenuci nestali?

"Every time you try to leave me blind
You'll never close my eyes
You'll never close my eyes and watch me die"

srijeda, 13.09.2006.

I believe that dreams are sacred, Take my darkest fears and play them like a lullaby, Like a reason why , Like a play of my obsessions .....

zamislite, 2 cure, 2 ogromna kofera, rozna naprtnjača i svašta uz to....

e, tako smo Darla i ja jučer izgledale...
naša misija novog stana je davno započela i napokon završila!još me Darla noć prije mučila, kaj ak se nama ne bude sviđal stan, pa da ostanemo u starom?
Stan je predobar (bar meni), velika dnevna soba spojena sa kuhinjom, spavaća soba, kupaonica i dio koji je nekad bio balkon, sad je pregrađen i idealan za jutarnju kavicu... Hm, zna netko broj Plavog telefona?da se odmah osiguram, jer ćemo Cima i ja ponekad dijeliti postelju, tj.bračni krevet.... ko zna što ona radi po noći...
Kvart ne znam još najbolje, al okruženi smo starčekima, al sredit ćemo mi to...malo ulizivanja i tako, pa im neće smetati koja bučna večer...
Dok smo nosile stvari, u 2 navrata, to je bilo koma, smijeha i svega je bilo...srele smo Muzičara, pa nam je on malo pomogao (treba ga malo iskoristiti)...
Žal mi je starog stana, ipak dok se sjetim svih onih fešta, stvari koje su se dogodile u mojoj sobici i tak nekaj....primi me tuga, al spremna sam na nove avanture!

Doznala sam da će me u starom stanu zamijeniti bivša od bivšeg, zbog koje sam imala tolkih sranja...sad dok pem po TV još(jer mi je ostao tamo), mogla bi napisati njegovo ime negdje...da vidimo jel će skužiti....
inače, javio mi se jučer, jer sam mu poslal poruku na ICQ, primljen je u VŽ, čak mi je čestitao rođendan, al šta mi sad to vrijedi...malo smo se dop., al ništ značajno, osjetila sam da su me pustili osjećaji...
bilo je već i vrijeme.......

subota, 09.09.2006.

I just might lay myself down for a little more than I had the last day......

U pozadini svira Evanescence......"The open door"

polako se gubim...sve više i više.....
ovo nije moja godina....počela je užasno...završit će užasno....
prije par dana napunih 20 godina......
osjećam se starom....tj.imam onaj neki glupi osjećaj da prolaze svi oni moji sretni dani i da mi sad ostaje samo briga i patnja...
tako je i počelo...
faks nije prošao kak je trebao, pad mi ne gine....
ima još rokova, al nemam više snage....
znate ono dok vam je svega dosta, dok mislite da se ništa ne isplati, nikakav trud....ništa!
najviše mi je žal zbog starci koji tolko ulažu u mene, al me ipak živcira kaj tolko vjeruju u mene, ne kuže da mi je teško, da nisam lumena, da ovo nije srednja škola...i da ne mogu svaki put proči!
da mi je potrebna podrška, a ne prodike....ili puste riječi "bit će bolje, ne brini"...NEĆE BITI!
žal mi je i sebe,jer se mučim...al sama sam si kriva!
zatvorila sam se u sebe i ne dajem određenima da uđu u moj svijet...
ne znam.......sve mi propada....svaka misao......

"zar se nisi mogao sjetiti ni čestitati, nakon svega???mogao si samo napisati:sretan rođendan....i ja bi bila sretna"

ah, ne vjerujem više u bolje sutra....

nedjelja, 03.09.2006.

You heard me breathe and I froze inside myself and turned away, I must be dreaming....

najvažnija vijest: našle smo stan!!

Da, da, naišla Cimina mama na jedan oglas, moja stara nazvala i hop!ispalo da mi je to neka daljnja rodbina ili tak nešt...smanjili nam cijenu, njih tam nema nikad, same, po ljeti plaćamo samo režije...
sve je to super, al...stan nismo vidjele!ah, nadam se da je sve ok...mora biti!

Vidim da su me neki krivo shvatili oko Kanade i Malog...nisam to napisala sa oduševljenjem...naravno, žal mi bude ak otiđe, al kaj sad...iskreno, počelo me prolaziti sve to...nisam ga vidjela ni čula već dugo, niti nemam neku želju...sjetim ga se nekad, al ne kao prije....
...dok shvatiš da što god napravio, a ništa neće pomoći, najbolje rješenje je jednostavno povuči se....

Poslao mi poruku opet onaj tip (taj stvarno ne odustaje)...došla sam u club gdje me trebao naći, nije nitko dolazio do mene (yes!) i otišla sam....ma, još da i njega načekavam, a s druge strane niti me ne zanima tko je on.....


Upoznaš nekog, rijetko se viđate, onda sve češće, družite se, zezate, pričate o ozbiljnim stvarima, plešete.....i tu se javi ona neka iskra...bar sa jedne strane, za drugu se još ne zna....al, bojiš se nešto poduzeti jer ne znaš kako će druga strana reagirati, da ne izgubiš i ovo kaj imaš, a s druge strane-zabranjen je...prijatelj od bivšeg...
razmišljaš dal vrijedi riskirati....
zašto je najslađe voće zabranjeno?