
vratih se iz naše metropole, sa suzom u oku....neee jer sam napustila ZG, nego što sam shvatila da je studentski život težak, tj.da je faks SRANJE....došla na ispite, tak i otišla...i dok sam sva sretna doznala da sam prošla informatiku, nisam dugo ostala sretna...nakon ne znam kolko godina ukidanja usmenog iz tog predmeta, on je nas jučer pitao..i padoh....pa, majku ti, kaj nas hebeš???zadnji nam je rok, dekanskog "možda" ima ...vidi se da je tim profesorima samo do para!valjda 5 ljudi od 300-400 ima uvjet za 2.godinu.pa,jel to normalno?
ne znam, nadam se dekanskom, i da dam što više ispita, pa ako mi već gine pad, onda nek imam malo ispita za položiti druge god....
jednostavno, faks dovodi čovjeka do (samo)ubojstva....profesora..bilo koga....
izgubiš volju za životom...
život u novom stanu je predobar..osim kaj smo se načistile kaj lude....tolko prljavštine već dugo nisam vidjela....noćni život u bračnom krevetu je još uvijek miran...nije me još zaskočila
meni je srce na mjestu jer imamo kabelsku, a na njoj MTV ADRIA.....mene male stvari čine sretnom.....
baš sam se maloprije vratila iz berbe grožđa...smijeha, padanja na guzicu, dobrih i loših viceva bilo je u izobilju....al, brzo me tata odrumfal doma, kaj bum tamo...bravo ti.....al, bit će vina.........
hm, idem spavati....iako je 17 h...
Cima slavi navečer 21.ročkas (napokon je američki punoljetna), pa moram ići napuniti baterije....
uživajte u vikendu!
Post je objavljen 23.09.2006. u 17:01 sati.