subota, 09.09.2006.

I just might lay myself down for a little more than I had the last day......

U pozadini svira Evanescence......"The open door"

polako se gubim...sve više i više.....
ovo nije moja godina....počela je užasno...završit će užasno....
prije par dana napunih 20 godina......
osjećam se starom....tj.imam onaj neki glupi osjećaj da prolaze svi oni moji sretni dani i da mi sad ostaje samo briga i patnja...
tako je i počelo...
faks nije prošao kak je trebao, pad mi ne gine....
ima još rokova, al nemam više snage....
znate ono dok vam je svega dosta, dok mislite da se ništa ne isplati, nikakav trud....ništa!
najviše mi je žal zbog starci koji tolko ulažu u mene, al me ipak živcira kaj tolko vjeruju u mene, ne kuže da mi je teško, da nisam lumena, da ovo nije srednja škola...i da ne mogu svaki put proči!
da mi je potrebna podrška, a ne prodike....ili puste riječi "bit će bolje, ne brini"...NEĆE BITI!
žal mi je i sebe,jer se mučim...al sama sam si kriva!
zatvorila sam se u sebe i ne dajem određenima da uđu u moj svijet...
ne znam.......sve mi propada....svaka misao......

"zar se nisi mogao sjetiti ni čestitati, nakon svega???mogao si samo napisati:sretan rođendan....i ja bi bila sretna"

ah, ne vjerujem više u bolje sutra....