nedjelja, 22.10.2006.

We're all grieving, lost and bleeding.........

.........i kako se pojavio, tako je i nestao....

Nisam saznala razlog zašto se pojave kad ih najmanje očekujemo,
al znam da istom brzinom nestanu....
Možda i bolje, nestanu prije nego se potpuno vrate svi oni osjećaji....

Počela je nova akademska godina....Hm, igrom slučaja, opet sam
"brucoš", tj. moram usavršiti gradivo nekih predmeta sa 1.godine....

Razmišljala sam i postavila si neke ciljeve:
- dati 4 ispita u najkraćem roku (najkasnije do 6.mj.)
- dijeta, tj.trčanje, aerobik, trbušnjaci...jer mi vaga svako
malo pokazuje višak kilograma od ove studentske hrane...
a i previše alkohola šteti mojem trbuhu koji počinje imati
brenku koja nije ugodna pogledu (ni mojem, a kako tek
suprotnog spola)
- naći honorarni posao , da prestanem žicati starce
za svaku kunu (što mi uvijek teško pada), i da upotpunim
slobodno vrijeme koje provodim spavajući
- obnoviti neka stara prijateljstva, a ima ih
- ošišati se (pod hitno!!)
- riješiti se nekih ovisnosti
........................................................................................

Hm,dug je popis, al bit će super ak i jedno od toga ostvarim....
ajd, i sa 1.natunicom ću biti zadovoljna!

Ovaj tjedan je bila fešta u stanu, znači-kršten je!
Prigovora od susjeda nije bilo, valjda živimo u zgradi
punoj staraca koji su gluhi....hvala vam!
Jučer sam upoznala jednog slatkog tipa, al ništa kod
mene ne može biti savršeno, živi u dalekom gradu i ima
curu, al tko meni brani da gledam....

uh, patim, na emo (izgled) dečke

petak, 13.10.2006.

..They know you're the one I wanna give it to, I can see you want me too, Now, it's me and you......

petak 13., za neke dan pun nesreće, a za mene (nisam baš praznovjerna) nekako čudan dan....
..... na ICQ čekala me poruka od osobe kojoj bi se najmanje nadala...

zašto me se sjetio?
2 mj.nismo razg., svađa je ostala iza nas...
natrpana obavezama sa faksa, zaboravila sam ga, tj.potisnula iz sjećanja.
zašto?mislim da je zaslužio nakon onog svega sranja....
i danas se sjetio sve to prekinuti...
dal sam sretna ili tužna zbog toga?
nažalost, sretna...
osoba je koja bu mi uvijek draga.rijetko kad se sjetim loših trenutaka s njim (o, da, bilo ih je), bio mi je best frend, osoba s kojom sa mogla o svemu razg., kome sam se mogla jadati, s kojim sam sa užitkom prevarila bivšeg....
prije su nas dijelili kilometri, sad nas dijele još više. on u jednom gradu studira, ja u drugom....

našli smo se danas, na njegovu inicijativu.
bilo mi je čudno, koliko i drago što ga vidim.
zagrlio me. (tome se nisam nadala)
razgovarajući s njim, zezajući se, osjećala sam se kao nekad....
nikako ga nisam mogla pogledati u oči, jer me bilo sram...
opet se počela buditi ona zaljubljena LaRamie u meni...i, opet za njim......
otpratila sam ga u daleki grad, sa mišlju više u svojoj glavici.....

.....zašto se oni pojave kad ih najmanje želimo?......

subota, 07.10.2006.

Just look at the world around you,Right here on the ocean floor,Such wonderful things surround you,What more is you lookin' for?

Živite li po nekoj bajci?



Po nekim istraživanjima, došlo se do saznanja da ljudi pokušavaju živjeti po bajci koju su voljeli gledati/čitati kad su bili mali....Pokušavaju se poistovjetiti sa njom....
povelo me to na razmišljanje...
Moja najdraža bajka? Sjećam se da se u videu (nije onda još bilo DVD-a) cijele dane vrtila "Mala sirena"......Voljela sam gledati njenu dugu crvenu kosu kako prolazi morem, njene prijatelje, raka Sebastiana i žuta ribica Flouder......a,najviše od svega, uživala sam u njenom glasu...ok, kao mala nisam znala da to ona ne pjeva za prav, al opet, dok si mlad i blesav, sve ti se čini stvarnim....

Pretpostavljam da svi znate radnju....crtićem poručuju da se za svoju ljubav treba žrtvovati i boriti se, ne odustajati.
Hrabra Ariela (ime sirene) odlučila je žrtvovati svoj glas, da bi dobila noge...a, zbog koga je to napravila?dečka.......

jel smo mi žene uvijek bile tak blesave pa žrtvovale ono najvrijednije što imamo, samo da bi se svidjele muškima?
očito jesmo......
OK, to je crtić i takve stvari uvijek sretno završe....
Al, u životu rijetko kad....
Ajde, priznajte, kolko puta ste se žrtvovali za nekoga i kako vam se to vratilo? ne, nisam ogorčana na nekaj, samo pokušavam neke stvari razjasniti....

i,sad, ostaje pitanje, dal se poistovjećujem sa Malom sirenom?
Možda....vjerujem da postoji onaj "pravi".Kad će se i dal će se pojaviti-ne znam, vidjet ćemo...Za ljubav se uvijek treba boriti, jer odustajanjem pokazujemo da smo slabi, da ne ustrajemo u svojim odlukama....I, od njenog prijateljskog odnosa sa rakom i žutom ribicom, shvatila sam da prijateljstva ostaju, a dečki dolaze i odlaze....

I,onda, blogeri, koja je vaša najdraža bajka iz djetinjstva?


p.s.jedino znam da nisam slična Maloj sireni, jer ne znam plivati!