Marketing
But if you could give me just one love just one life just one chance to believe in mine.......
puklo me, o da, puklo me.......
zadnjih dana, od kad sam došla sa mora, puca me neka blesava depresija...ovi doma se stalno svađaju, Mali je nemoguć, svako malo se nađe neki/a frend/ica koji/a nešto očekuje od mene, a zna da to ne mogu ostvariti ili kako im dokazati da je jednom dijelu mog života došao kraj....
za 3 tj.mi je rođendan, 20-ti i zapitala sam se....kaj sam napravila u ovih 20 godina svog života??
nakon razmišljanja, poduljeg, jedini odgovor bio je NIŠTA!
niti sam stekla neko mišljenje o sebi, niti ikakvo iskustvo...osamostalila se jesam (odlaskom na faks), al dal mi je to pomoglo da krenem dalje u život? nije...
misliš si, otići ću u drugi grad, upoznat druge ljude, maknut se od starci..bit će mi super....ha ha, moš misliti!
ok, nekad ispadne super, a nekad.... ne....
mojoj današnjoj tuzi pridonjela je i uspomena na strinu koja je umrla na današnji dan prije godinu dana....tumor...bile smo dosta bliske, često sam ju viđala, i pogodilo me to dok sam doznala....još uvijek mi je na pameti kaj ju nisam išla pogledati u bolnicu, jer nekak sam se bojala...htjela sam ju zapamtiti onakvu kakva je nekad bila, a ne onakvu priključenu na sve moguće i nemoguće aparate....najviše mi je žao bratića koji je ostao bez mame, on još uvijek nije svjestan da nje nema....dečko od 30 god, ali na razini jednogodišnjeg dijeteta....al, znam da ga ona gleda sa neba i čuva....
istina je, svi ćemo jednog dana umrijeti, prije ili kasnije....dal na lakši ili teži način...vidjet ćemo....
Post je objavljen 19.08.2006. u 16:42 sati.