Marketing
Nothing is real, this is how I feel, Nothing is good, but I don't mind being blind
hm, ovo već ispada ko da pišem kad si nekaj napravim (ili netko drugi)---
bila sam jučer sa frendicama vani...koncert, plesanje u kafiću...leđa me bole od skakanja i frkanja...
i ono... vrućeeeeeeeee..cure uzmu cijenike i mašu..frendica se dobronamjerno ponudi da me rashladi, al je malo preblizu došla i prošla mi sa onim vrškom (a, to je oštro do bola) i potegla me po dužini lijevog oka, bjeloočnice...
prvo mi nije smetalo...malo je zaškakljalo, a onda...suzi oko, peče...splašila sam se...o, da jesam......
prije par godina je tak frendica dobila sa noktom, pa su joj rekli da je mogla ostati slijepa na jedno oko...
možda ispada da cmoljim nad svakom sitnicom...
al, dok malo bolje razmislite, kako je biti ili ostati slijep??
zamislite da se rodite slijepi.....nikad ne bi znali kako vam izgleda mama, tata, brat/sestra...ne znate za boje, kako izgleda trava, koje boje vam je kosa, kako izgleda ono što jedete, zašto je nebo plavo,a sunce žuto.....
jednostavno, ništa ne znate kako izgleda...
sve znate po pričanjima drugih..al, što vam to znači?svatko si to drugačije može protumačiti i zamisliti...
kako je onima koji ne vide?ustvari, kakva je njihova boja u očima?crna ili bijela?
u gradu, gdje idem na faks, malo dalje od mog stana ima udruga za slijepe osobe...svako malo ih srećem...uvijek dok ih vidim..žao mi je...ne znam to opisati...
uvijek me zanimalo, kako te osobe znaju na koji tramvaj moraju ići?to mi je misterij.....pa ne vide brojeve...
drago mi je što ti ljudi nisu odustali od života, što se prilagođavaju..ipak, samo jedan je život, još uvijek nije dokazano što je poslije smrti...
isto tako, gluhonijeme osobe....hoćete nekome, bnilo kome, nešto reći, a ne možete...jednostavno-ne...poznam jednu maminu prijateljicu...žena je predobra, tako draga, naučila me njihova slova i uvijek mi je drago dok ju sretnem...divim joj se šta bez obzira što ne čuje, bar pokušava govoriti, teško...naučila me kako čitati ljudima s usana (nekad mi dobro dođe)....
baš sam neki dan mami govorila da bi htjela ići na tečaj naučiti sporazumijevati se sa takvim osobama...možda na jesen uspijem...
zato, ljudi, budite sretni što možete normalno govoriti i što vidite!!!
p.s.-oko je ok, malo škaklja, al.... 
Post je objavljen 02.07.2006. u 14:19 sati.