PLAVUŠA U DUŠI
29.04.2005., petak
|
Evo maloprije sam se vratila iz Lekenika... bilo mi je super... uglavnom, okolina je prelijepa... u jednoj kući je sedmero djece i jedna s.o.s. mama, izgledaju ko jedna mala obitelj... inače u tom s.o.s. selu su djeca kojima su roditelji u zatvoru, i djeca koje su roditelji zlostavljali... ma čovječe, fakat izgleda prekrasno, i stvarno im je dobro... osim što naravno blizu njih nisu biološki mama i tata... i sama sebi sam rekla da kad ću imat prvu priliku da ću opet otići tamo... i sviđa mi se posao s.o.s. tete... baš mi je drago šta sam dala 300 žvaka i što sam otišla to vidjeti...također sam rekla da kad završi škola da ću otić Mišelu na grob... nisam bila već godinu dana... pitala me mama oću ić s njom na groblje, pa da otiđemo i do njegovog groba... rekla sam da neću... ne volim plakati pred njom... odlučila sam da ću ipak sama otići... pomolit se za njega i zapalit mu svijeću... e da, sad bi imao 16 godina...uglavnom, da promijenim temu... bila sam i u B., nije bilo nikog posebnog... ekipa je stalna... osim što sam napravila nešto što nisam smjela, ne da nisam smjela, nego nisam mislila da ću se dat tako lako i da ću popustit... sljedeći put se nedam... ostajem pri svojoj odluci... al bilo pa prošlo... samo se nadam da neće biti posljedica... šaljem vam jednu veeeeliku pusuuu
|
BaR mI bOkIć nApIšI28.04.2005., četvrtak
|
Ma promjenila sam malo pozadinu, ovako mi ipak izgleda vedrije... sutra nema škole, idem u Lekenik, sutra je frendici roćkas, fura cugu u školu, a mene nema... nema veze....matiša me još uvijek jebe... fakat neznam oću ja to ispravit do 6 mj... nadam se da hoću... vani lijepo sunčano a ja moram spremat sobu... mislim to samo ja mogu... svaki jebeni dan spremat šugavu sobu... to je ono uglavnom to, vidjela sam Matiju, lika iz doma... njami...that's all!pusa
|
27.04.2005., srijeda
|
Nemogu vjerovat da sam na to spala, stara skriva cigarete od mene... skužila sam to još prije tjedan dana, jer nisu bile na uobičajnom mjestu... i danas ja ležim kod njih u sobi, i ona ide stavljat ih u sobu, inače su bile u kuhinji, i kad je skužila da sam pogledala, uzela ih je natrag sa sobom... mislim stvarno.... od kud da sad uzimam??? Ma snaći ću se ja već nekak... kissssssss
|
|
Neda mi se razmišljati o naslovu... bila sam dobre volje, više nisam... sutra ili prekosutra idem u S.O.S. dječje selo Lekenik, s još tri cure, i to s profačom.... bit ću samo na prva tri sata, možete se mislit kako sam onda sretna... al ujedno i želim tamo ići... danas sam dobila e-mail od uje... kako sam bila sretna.... zadnja rečenica je bila: ''ujo ima želju da dođeš u Ameriku ovo ljeto, karta je tu, samo ti mama i tata trebaju odobrit''.....plakala sam se.... neznam jel od sreće, ili od tuge, čini se od tuge.... znajući da nejdem.... već sam ja pričala sa starcima o tome, i rekli su da ću ići tek sljedeće godine... neznam kako da započnem razgovor o tome sa starim, jer ja uporno želim ići.... čak sam i pokušala učit, naravno nije išlo, nemogu ovo izbacit iz glave... a niti se ne trudim da nešto zapamtim... danas su cure iz razreda otišle poslije škole u grad... ja nisam, morala sam nešto burazu obaviti.... ali nema beda, nadoknadit ću ja to... lijepše mi je čut buraza kako mi se zahvaljuje.... ali ja njega fakat ponekad ne razumijem.... jednog lijepog dana sve ću ja to njemu sasut u lice, zaboli me... tak sam umorna, spavam samo pet sati... uostalom, sama sam si kriva....byyyyyy
|
26.04.2005., utorak
ON MENE NI NE POZNAJE....
Volim se zavaliti u kadu, odvest misli na pašu, slušati cvrkut ptica, razmišljati o životu, katkad i o njemu... uživam, dok mi se tijelo ne počne tresti od hladnoće, puštam vruću vodu... nije gotovo, tek je počelo...
Neshvaćam puno toga u životu, ponajprije sebe... nisam zadovoljna životom, niti ću ikad biti, znam pohlepna sam, i sebična, umjesto da uživam u onom što imam i što mi život pruža... nisam ovako zamišljala svoj život, mislim nisam ni mogla, ipak sam ja još samo obična klinka.... u svojih 15 godina nisam uživala u životu, lažem, možda i jesam tj. sigurno jesam, ali ja to neshvaćam, ili nemogu, ili neželim.... u nekim trenucima sam bila sretna, u oblacima, u nekima nesretna, tužna, povrijeđena i sama, najrađe bi nestala sa ovog svijeta... od kad sam krenula u srednju, u mom životu uglavnom prevladava razdoblje tuge, ali ima i onih dana koje bi htjela ponovo proživjeti.... ON-----nedostižan. Mislim da je on jedino biće kojeg volim i kojeg ću voljeti. Vidjela sam ga recimo pet puta, možda manje, imala sam priliku razgovarat s njim, spapčila sam se ko zadnja pič.... još i sada žalim radi toga... buraz se znao s njim, ali tada sam bila dijete, nisam znala ni ko je ni šta je, nije ni on to znao! Ja sam samo jedna u nizu koja ga ''voli'', a možda i nisam... ne, ne nadam se, ne živim od toga, otišao je, otišao je u drugi grad, baš kad sam ga ja toliko zavoljela. Ima sve u životu, čini se da je sretan, ima djevojku, želim mu svu sreću... i na kraju : ON MENE NI NE POZNAJE.... |
25.04.2005., ponedjeljak
OVO PISMO POSVEĆUJEM TEBI....
Željela sam da znaš da mi mnogo
značiš i da te neizmjerno volim! Jer evo i zadnja suza je pala na ovaj papir, ugasilo se srce moje, jer više nema razloga da kuca. Sve mi je krenulo loše. Moj svijet se prestaje okretati, sunce gubi sjaj, zvijezde su nestale, kao da su pale u more... tako i ja tonem... i sada mogu vječno plakati al' čujem zvuk smrti me zove, previše je tuge i bola na srcu mom... Voljela bih da me nema, da se pretvorim u pticu i na onaj svijet pođem... jer više ne mogu živjeti s lažnim osmijehom, to nisam ja. Užasno je teško uvijek glumiti da sam sretna, jer nisam, dosta mi je, ja to više ne mogu... nešto me vuče prema dnu, lomi me al' ja se nedam, ja živim....i pitam se što sam Bogu skrivila? Ima li uopće Boga?Ovim se pismom želim oprostiti od tebe jer nemogu više živjeti i svjesno ću napraviti veliki grijeh i slomljena otići na drugi svijet! Već dugo živim samo zbog prijatelja, njega i roditelja. Ali ja više ovo ne podnosim, guši me, gubim se.... srušio se moj svijet. Ako odem znaj da moralo je tako biti, jer smirit ću srce svoje. JA U LJUBAV VIŠE NEVJERUJEM!!!!! ~ovo sam dobila od svoje prijateljice (nekadašnje), ovo je sve bila laž, htjela je nešto postići, ostati zapažena, ali nije... sve sam skužila, lagala mi je...bila je jedna od onih frendica kojoj sam ama baš sve mogla reć... više se ni neznamo... jadno... ja tome nisam kriva, ona zna, jednostavno se nije mogla pomiriti s time što sam joj rekla, rekla sam joj istinu, samo istinu... ona se uvrijedila... ona se cjelo vrijeme pretvarala.... a zašto? Ja bi ju voljela onakvom kakva je... možda mi čak ni nije bila frendica, neznam... jednostavno prema njoj osjećam veliki gnjev.... razočarala sam se... i želim joj sve to vratiti... neću I neželim jedina ostati povrijeđena...~ POSVEĆENO TEBI |
OPET ISPOČETKA...
Evo odlučih krenuti s blogom ispočetka... nadam se tako i sa životom... želim promijenu, ali ni sama neznam kakvu... još kojih mjesec dana škole, ajde, mjesec i pol, a ja se zajebavam... ne učim, nemam volje, nemogu, jednostavno se nemogu prisiliti i gotovo... znam da će me to koštati u životu, ali ja ostajem pri svojoj odluci da meni jednostavno škola netreba, možda ću za par godina drukčije misliti, i kajat ću se što sam to tada mislila, ali jebiga... takva sam i gotovo... svi kažu ono ''ŽIVI SE SAMO JEDANPUT PA PROŽIVI DAN KO DA TI JE POSLJEDNJI'', uglavnom tak nekak to ide. Ali ja jednostavno to nemogu, mene tako male sitnice izbace iz takta, i ja sam gotova, zbedirana, plačljiva, itd.... i jednostavno nemogu prestat mislit o tome... ja se npr. ne bojim da će mene sutra auto pokupit, pa nek me pokupi, i nek me grom strefi, pa nek me strefi, jebiga, takav je život... evo ja upravo visim na internetu umjesto da učim, al ne, ja ću radit sve drugo osim učenja... al stvarno mrzim tu prokletu školu... doma se nemogu ni opustit, odma mislim na fucking školu, i na matišu... joj ako završim na popravnom, ništa od tjedan dana na moru bez staraca, ništa od Amerike...aj mi bar ostavite koji komentarčić, da ste vidjeli ovo, da me bar nešto razveseli u ovim danima...byyy!!
|
