PLAVUŠA U DUŠI
25.04.2005., ponedjeljak
OVO PISMO POSVEĆUJEM TEBI....
Željela sam da znaš da mi mnogo
značiš i da te neizmjerno volim! Jer evo i zadnja suza je pala na ovaj papir, ugasilo se srce moje, jer više nema razloga da kuca. Sve mi je krenulo loše. Moj svijet se prestaje okretati, sunce gubi sjaj, zvijezde su nestale, kao da su pale u more... tako i ja tonem... i sada mogu vječno plakati al' čujem zvuk smrti me zove, previše je tuge i bola na srcu mom... Voljela bih da me nema, da se pretvorim u pticu i na onaj svijet pođem... jer više ne mogu živjeti s lažnim osmijehom, to nisam ja. Užasno je teško uvijek glumiti da sam sretna, jer nisam, dosta mi je, ja to više ne mogu... nešto me vuče prema dnu, lomi me al' ja se nedam, ja živim....i pitam se što sam Bogu skrivila? Ima li uopće Boga?Ovim se pismom želim oprostiti od tebe jer nemogu više živjeti i svjesno ću napraviti veliki grijeh i slomljena otići na drugi svijet! Već dugo živim samo zbog prijatelja, njega i roditelja. Ali ja više ovo ne podnosim, guši me, gubim se.... srušio se moj svijet. Ako odem znaj da moralo je tako biti, jer smirit ću srce svoje. JA U LJUBAV VIŠE NEVJERUJEM!!!!! ~ovo sam dobila od svoje prijateljice (nekadašnje), ovo je sve bila laž, htjela je nešto postići, ostati zapažena, ali nije... sve sam skužila, lagala mi je...bila je jedna od onih frendica kojoj sam ama baš sve mogla reć... više se ni neznamo... jadno... ja tome nisam kriva, ona zna, jednostavno se nije mogla pomiriti s time što sam joj rekla, rekla sam joj istinu, samo istinu... ona se uvrijedila... ona se cjelo vrijeme pretvarala.... a zašto? Ja bi ju voljela onakvom kakva je... možda mi čak ni nije bila frendica, neznam... jednostavno prema njoj osjećam veliki gnjev.... razočarala sam se... i želim joj sve to vratiti... neću I neželim jedina ostati povrijeđena...~ POSVEĆENO TEBI |
BaR mI bOkIć nApIšI
