Stuklo me jugo.
Zagreb je bija pun događanja, al sad neman snage za sve opisat.
Evo par sličica s mista na kojima san bila.
Ode san radila ozbiljne poslove.
Ode san kafenisala.
A ovo je pogled s Prisavlja, tu san brbljala
Martin opet skoknija 2-3 dana u Zagreb 
Stavila san svoju rascvitanu zimsku murtelu na crnu kinseku svilu s vezon, učinilo mi se ka da tamo pripada, ka da je izvezena.
Sritan li san ovih 9 dana šta san kući, lipo san doša k sebi, zaokružija se, smirija, sve mi je po guštu.
Gladan san svake 3 ure danju i noću, daju mi bočicu, koji put s maminin mlikon, koji put s umjetnon spizon, a drago mi je i popit čaja.
Već su mi dva miseca, po danu znan bit budan 2-3 ure u komadu, volin da me mazu, nosaju, pričaju mi, volin ih i slušat i gledat iz kolica, po noći zaspen u svoju kolinku čin pojiden.
Lipi su dani pa san zavolija stat na teracu, gledat brode i more.
Ovo me nona Katja nasmijava, skinila me za prominit a zna da se nisan ni dvi kapi popiškija, samo mi oće gricnit prstiće od nogu 
Prestrašno je ovo šta nan se u zemlji događa.
Još jučer su vrli sabornici izglasali povjerenje jednoj totalno sluđenoj, nesposobnoj Vladi, ustvari glasali za svoje guzice, da ostanu tu di jesu i osiguraju ne samo nezasluženu i prebogatu mirovinu sebi nego i život na visokoj nozi svojoj unučadi.
Ništa se neće popraviti dok su na sceni uvik isti likovi iz zna se organizacije, a ni likovi iz drugih organizacija nisu puno bolji.
Oni su od početka stvarali i stvorili ovo šta imamo.
Apsolutno nigdi, ni na jednom radnom mistu koje je vezano za državnu ili lokalnu kasu ne može se zaposliti stručnjak, može samo rodijak i stranački poslušnik.
Njihovo znanje dovelo je do amorala i rasula u svin segmentima življenja.
Imamo svi skupa platit po miljarde kuna jer su lažirali podatke kad su u bescjenje prodavali naše banke za šta, naravno, neće odogovarat ni kazneno ni imovinon hdz-ovci koji su to učinili.
Dok svi šta su gologuzi došli na vlast il bili blizu vlasti ne kažu i dokažu odakle in euri, vile, jahte, kolekcije skupocjenih satova, samo ćemo tonuti sve dublje, nema šansi za bilo kakav pomak na bolje.
Riba smrdi, zna se, od glave.
Pogled iz dnevnog boravka malo ulivo i malo udesno.
Pogled s balkona ravno i s terace udesno.
Ovo nije moj stan, al ka da je, Stariji neplanski, iz nekih poslovno-privatnih razloga uzeja prije dvi godine, ja nedavno prvi put vidila mada mi je blizu.
Niko tu nije živija ni sekunde, Starijem bi najpametnije bilo prodat, dodat koji ojrić i dignit kuću na otoku di smo i on i ja i svi naši provodili lita ditinjstva i di stara kuća nije dosta za sve koliko nas sad ima.
Poziv da dođen u metropolu na 2-3 ure poklopija se s dolaskon Sunca iz tuđine.
Prvi dan san posvetila Suncu, Prvoj i Drugoj, drugi dan san išla di su me zvali, u jednu lipu, punu starog štiha dvoranu, dobila priznanje na nacionalnoj razini, love nula kuna, al nek in bude, baren su mi dali fine štrukle i svašta još za ručak
Evo sličica iz dvorane, ručak nisan slikavala, bilo mi neugodno, nisan tila da pomislu kako smo mi iz provincije divljaci šta nikad nisu vidili pošteni švedski stol.
Virujen da ste pripoznali baren koju facu.
Treći dan, nakon šta smo se za mojih prošlih dolazaka u Zagreb mimoilazile, konačno san ispod guzice od konja popila kavu s jednon krasnon ženon, našon Mihelon.
Pričale ka da se znamo još od vrtića, dvi-tri ure proletile u tren.
Jedva čekan kad ćemo stvar ponovit.
U Starijeg u čast izlaska Sunca iz bolnice napravila jogurticu.
Pokusali ka da su iz gladi ispali.

Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba.
Svi smo došli kući.
Mali princ u rukama tate dok su bili tamo daleko, Prva u svom stanu u metropoli, taman se vratila iz vrtića.
Sunce dan - dva posli operacije i Druga, već joj je 6 miseci.

Prva i Druga su standardno odlično.
On je krasan, voli jesti, izrasta je a zbog operacije je izgubija na težini.
Kako stvari stoju, brzo će to vratit i stić Drugu.
Evo još dvi fotke dok me nema, to radi križaljke na kalendaru, baš volin kad je svaki drugi datum zabiljen.
Ovo je onaj isti cvitić - grmić od prekjučer samo s druge strane, a ovo crveno iz blizine izgleda ka grozd šipaka, al malih, manjih od centimetra.
Došli su, fala Bogu, i premda Sunce odavno ne prima nikakve lijekove mora 15 dana nakon operacije biti pod nadzorom, zato još 2-3 dana na Rebru.
A meni se više ne da ništa čekat, odoh ja u metropolu čin pozavršin par poslića, mislin da ću krenit oko ručka.
Eto, ne mogu sad o ničem mislit, samo kako ću ga zgrabit u ruke i cilog izljubit.

Cvitić - grmić san danas uslikala, baš mi je lip.
Mlađa i Moj otišli u drugo misto, ona zaradit koju lipu priko vikenda, on činit joj društvo, ekipa iz Munchena dolazi idući tjedan i tako me dopalo bit sama.
Najteže mi je bilo jutros skuvat kavu filtericu jer nisan naučila, cili život neko mi mora skuvat kavu da bi uopće pristala razmislit o napuštanju postelje
Dvi ure san ju pila, čitala novine na netu, povirila blogove, onda se spremila prošetat do dućana, popit usput makjato i pritrest lokalne novosti.
Išla u litnju robu, vruće je, mirno, sunčano, pravo bablje lito.
Šta ću ručat ?
Ima spize u zamrzivaču, al sve porcije za troje il više svita, a i nije mi se dalo ništa od toga, triba se sitit nečeg brzinskog šta Moj neće a ja volin.
Skuvala al dente 16 dkg špageta br. 3 u slanoj vodi, kad su bili gotovi zalila ledenon vodon i ostavila sa strane da odmori.
Za to vrime stavila u teču 1,25 dcl vrhnja za kuvanje, žlicu parmezana, 1 sitno narizan zdenka sir, malo soli i muškatnog orašćića da zavrije, dodala prociđene špagete, malo mlika, promišala i skinila s vatre.
To mi je za ručak i večeru, uz nezačinjeni pomidor, a za desert žižule.
Veliki odmor i uživancija 

UPDATE - 13. 10.
Došli su maloprije avionon, eno ih sad na Rebru, još neman pojma šta tamo radu, glavno da su došli.

Ovo su skradinske, najbolje na svitu.
I skupe ka svetog Petra kajgana, 50 kuna kil.
Tako je oduvik, i onda kad san ih ka dite išla u Skradin tarašit bile su skupe.
Na prvoj fotki su tvrde, friške, na drugoj pomalo prezrele, te više volin.
Žižule, zizyphus zizyphus, zovu se još i žižole, čičimak, čičindre, cicindre il kineske datulje.
Žižula je grmolika biljka il manje stablo visine do 5 m, otporna i ne zahtjeva njegu.
Najviše je ima u Kini, Aziji, Mediteranu, SAD-u, kod nas samo u primorju, od Dubrovnika do Skradina.
Krošnja joj je gusta, puna oštrog trnja.
Plodovi se beru krajen rujna, početkon listopada.
Jedu se sirove i osušene, radu se marmelade, sokovi i rakija.
Korisni sastojci i vitamin C pomažu kod snižavanja krvnog tlaka, želučanih i crijevnih bolesti.
Plod, lišće i kora koristu se u farmaciji za proizvodnju likarija i čajeva, al za te svrhe, toliko puno ih u Skradinu nema, mora da se uvozu kineske.
Rodija se mali, 2,7 kg, 48 cm, iz bolnice izaša s 2,4 kg.
Nijedno dite nisan dojila, nije bilo mlika, šta se njega tiče nije ni tribalo bit, mrzija je jesti.
Govorili su da neće preživit.
Pustila san ga da jede po mrvicu svaki čas, danju i noću, neka radi šta god oće samo neka preživi.
Nismo spavali cilu godinu, nije tija ni sekunde bit u krevetiću, samo na rukama, tu je spava i hranija se.
S tri i po miseca :
Sa šest i po :
Osam miseci, volija je bit cili dan na moru, kupa se, tija plivat, al i dalje je uzima minimalno hrane kroz sve 24 ure i nije se da u krevet. Za progutat jednu žlicu juhe tribalo mu je oko 45 minuta šetnje i priče.
S deset je trča ka veliki, svašta govorija, beštima, razbaciva, bija ka zvrk brži od zvuka, i dalje nije tija spizu i krevet.
S godinu ka da je neko povuka crtu, počeja normalno jesti, iša normalno leći, ma posta jedno Sunce od diteta, dobro, malo puno preživ, uvik svakom sve skresat u brk, smijat se, napravit dišpet. Normalno, plav je.

Posli njega u našu familiju rodila se curica nakon 6 i po miseci trudnoće, s 1,4 kg, bila u Zagrebu u inkubatoru.
O, kako se oko nje igralo samo da sve bude u redu, razmazilo ju, nikad nije zaplakala dulje od sekunde, svi su se stavili njoj na raspolaganje.
Eno je, divna, dobro odgojena cura.
Kad se Sunce od Sridnjeg vrati kući ima da svi živimo po njegovom, da ga mazimo i razmazimo, da mu nadoknadimo sve loše i teško šta je proša u svojih prvih misec i po dana života.
Drama: Pilot spustio avion na Pleso u zadnji trenutak
Zrakoplov Croatia Airlinesa zbog kvara sustava za odleđivanje prisilno su vratili u Zagreb pola sata nakon što je s 33 ljudi poletio za München
Nije mi drago, od lita je bilo već nekoliko incidenata s našin avionima, svi prošli dobro zbog prisebnosti pilota.
Vidila san slike ovog iznutra, lipljivon trakon su zalipljena sidala i drugo, kad se to ne sakriva od putnika mogu mislit šta je s tehnikon.
Čime se igra nacionalna komapnija, šta radu, jel u nas baš sve mora bit naopako ?
Zabolila me glava, ovo je jučer moga Sridnji vozit il se vozit, uzeli su avionske karte Munchen - Zagreb s otvorenin datumon.
Luka je odlično, narasta je 3 cm, ali se nije udeblja, težina je 4 kg.
Sredit ću ja to, samo nek se vrati, evo san trenirala napravit dičji kolač, sutra za njega, danas za svu drugu dicu.
Kolač od mrkve s višnjama.
Mlađa, Moj i ja smo degustirali više puta, odličan je.

UPDATE - recept
2 jaja, 300 gr šećera, 400 gr glatkog brašna, 1 mala šalica ulja ( mjera za šalicu je 1,3 dcl ), 2 male šalice mlijeka, 1 žlica samljevenih oraha, 350 gr na sitno izribane mrkve, 1 vanilija, 1 i po prašak za pecivo, korica i sok od pola limuna - sve izmiješati.
Staviti u namazani lim pa u zagrijanu pećnicu na 200, nakon 5-10 minuta pečenja na kolač staviti 250 gr višanja iz kompota, ocijeđenih, nastaviti peći, ukupno oko pola sata. Posuti štaubom.
Najprije osigurajte ekran da ne vidu matere, tete, strine jer bi bilo svega, od govorancije kako smo line i vriđamo dobre, stare fritule do toga da bi provale jednu našu, pa još jednu pa...
Danas iza ručka iznenada mi zazvonilo troje prijatelja, raspričali se posli kave, niko ne miče.
Odjedanput mi se upalila svićica čime ćemo popunit popodne, napravit nešto ka u engleza five o'clock tea.
Skuvala zeleni čaj, dok je bija gotov spremila fritulice.
Zamutila jedan jogurt, jedno jaje, 9 žlica brašna, 2 žlice rakije, pola praška za pecivo, malo soli, vaniliju, par kapi ruma.
Žličicon stavljala u ulje na sridnju vatru, vadila u zdilicu sa debelon salveton da popije višak ulja, primistila u drugu zdilu i pocukrila štaubon.
Ispalo 65 malih, laganih fritulica.
Sve planilo u tren pa ni danas ka ni ranije nisan uspila provat ledene fritulice, jesu li čemu.

Sunce, Mali princ, pilotić moj najdraži izaša iz intenzivne njege, nema nikakvih cjevčica po njemu nit prima lijekove, mama ga hranila, tata nosa, odlično se oporavlja.
Kad je Sridnji nazva i reka da je mali operiran zanijemila san, stisla mi se knedla u grlu, jedva san pitala jel dobro.
Posli me uvatilo veselje dok san zvala svoje, mamu, tatu, sestre i prijatelje za reć in, onda san splasnila, ka da me neko ispuva.
Situacija je kod Sunca bila bolja nego šta su doktori mislili prije operacije.
Nisu ugradili prstenčić u arteriju, nije tribalo, preusmjerili su dio arterije koji je radija problem, miša vensku i arterijsku krv.
Ta arterijica nije deblja od dlake, umjetnost je na njoj radit, zato je operacija dugo trajala.
Sunce je dobro, kažu da neće tribat druge zahvate.
Od prošle subote, tri dana prije operacije, presta je jesti, hranili su ga cjevčicon.
Kod smetnji kakve je on ima to je bilo očekivano, al za sve nas preteško, mamu i tatu mu najviše.
Kažu da će tamo bit još 10-15 dana, onda konačno kući.
Pa ćemo s njegove terace gledat more, otoke, nebo.

Dida posla pismu.
Fala Dida !
Neno Belan i klapa "Iskon"
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig