Rodija se mali, 2,7 kg, 48 cm, iz bolnice izaša s 2,4 kg.
Nijedno dite nisan dojila, nije bilo mlika, šta se njega tiče nije ni tribalo bit, mrzija je jesti.
Govorili su da neće preživit.
Pustila san ga da jede po mrvicu svaki čas, danju i noću, neka radi šta god oće samo neka preživi.
Nismo spavali cilu godinu, nije tija ni sekunde bit u krevetiću, samo na rukama, tu je spava i hranija se.
S tri i po miseca :
Sa šest i po :
Osam miseci, volija je bit cili dan na moru, kupa se, tija plivat, al i dalje je uzima minimalno hrane kroz sve 24 ure i nije se da u krevet. Za progutat jednu žlicu juhe tribalo mu je oko 45 minuta šetnje i priče.
S deset je trča ka veliki, svašta govorija, beštima, razbaciva, bija ka zvrk brži od zvuka, i dalje nije tija spizu i krevet.
S godinu ka da je neko povuka crtu, počeja normalno jesti, iša normalno leći, ma posta jedno Sunce od diteta, dobro, malo puno preživ, uvik svakom sve skresat u brk, smijat se, napravit dišpet. Normalno, plav je.

Posli njega u našu familiju rodila se curica nakon 6 i po miseci trudnoće, s 1,4 kg, bila u Zagrebu u inkubatoru.
O, kako se oko nje igralo samo da sve bude u redu, razmazilo ju, nikad nije zaplakala dulje od sekunde, svi su se stavili njoj na raspolaganje.
Eno je, divna, dobro odgojena cura.
Kad se Sunce od Sridnjeg vrati kući ima da svi živimo po njegovom, da ga mazimo i razmazimo, da mu nadoknadimo sve loše i teško šta je proša u svojih prvih misec i po dana života.
Post je objavljen 08.10.2008. u 00:05 sati.