plava brazda
srijeda, 08.10.2008.
SRIDNJI
Rodija se mali, 2,7 kg, 48 cm, iz bolnice izaša s 2,4 kg.
Nijedno dite nisan dojila, nije bilo mlika, šta se njega tiče nije ni tribalo bit, mrzija je jesti.
Govorili su da neće preživit.
Pustila san ga da jede po mrvicu svaki čas, danju i noću, neka radi šta god oće samo neka preživi.
Nismo spavali cilu godinu, nije tija ni sekunde bit u krevetiću, samo na rukama, tu je spava i hranija se.
S tri i po miseca :
Sa šest i po :
Osam miseci, volija je bit cili dan na moru, kupa se, tija plivat, al i dalje je uzima minimalno hrane kroz sve 24 ure i nije se da u krevet. Za progutat jednu žlicu juhe tribalo mu je oko 45 minuta šetnje i priče.
S deset je trča ka veliki, svašta govorija, beštima, razbaciva, bija ka zvrk brži od zvuka, i dalje nije tija spizu i krevet.
S godinu ka da je neko povuka crtu, počeja normalno jesti, iša normalno leći, ma posta jedno Sunce od diteta, dobro, malo puno preživ, uvik svakom sve skresat u brk, smijat se, napravit dišpet. Normalno, plav je.
Posli njega u našu familiju rodila se curica nakon 6 i po miseci trudnoće, s 1,4 kg, bila u Zagrebu u inkubatoru.
O, kako se oko nje igralo samo da sve bude u redu, razmazilo ju, nikad nije zaplakala dulje od sekunde, svi su se stavili njoj na raspolaganje.
Eno je, divna, dobro odgojena cura.
Kad se Sunce od Sridnjeg vrati kući ima da svi živimo po njegovom, da ga mazimo i razmazimo, da mu nadoknadimo sve loše i teško šta je proša u svojih prvih misec i po dana života.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig