Poziv da dođen u metropolu na 2-3 ure poklopija se s dolaskon Sunca iz tuđine.
Prvi dan san posvetila Suncu, Prvoj i Drugoj, drugi dan san išla di su me zvali, u jednu lipu, punu starog štiha dvoranu, dobila priznanje na nacionalnoj razini, love nula kuna, al nek in bude, baren su mi dali fine štrukle i svašta još za ručak
Evo sličica iz dvorane, ručak nisan slikavala, bilo mi neugodno, nisan tila da pomislu kako smo mi iz provincije divljaci šta nikad nisu vidili pošteni švedski stol.
Virujen da ste pripoznali baren koju facu.
Treći dan, nakon šta smo se za mojih prošlih dolazaka u Zagreb mimoilazile, konačno san ispod guzice od konja popila kavu s jednon krasnon ženon, našon Mihelon.
Pričale ka da se znamo još od vrtića, dvi-tri ure proletile u tren.
Jedva čekan kad ćemo stvar ponovit.
U Starijeg u čast izlaska Sunca iz bolnice napravila jogurticu.
Pokusali ka da su iz gladi ispali.

Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba.
Post je objavljen 20.10.2008. u 00:05 sati.