|
|
| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
nešto o meni...
shvatila sam da odabirem namjerno svoju osobnost
knjige koje čitam, glazba koju slušam, tamnoplava boja koju nosim
i strana na koju okrećem glavu pretvaraju me u očima drugih u osobu
za koju želim da pomisle da sam ja
tko sam ja zapravo? ona djevojka smeđezelenih očiju koja sluša Nirvaninu "Polly", putuje svaki dan u autobusu, strahuje, koja obožava
"Malo sunca u hladnoj vodi" F.Sagana, kraljica drame,
ili Mirela, ona koja se druži sa ljudima, crta i piše jednako opsesivno i besmisleno, gleda filmove o autizmu i tourettovom sindromu i napuhanim gotičarkama, shvaća na posve kriv način "Trainspotting" Irvine Welsha , ona koja voli svoja stopala, napuštene duše i obrnutog uma, nakrivog osmijeha sa 23 madeža na licu?
cura koja se rasplače na "Heart-Shaped Box", 4 votke, zbog žuljeva na nogama i pjevuši bez prestanka...sebična, darežljiva, podmukla i sretna, mutna i duhovita, svi se prebrzo prilagođavaju na mene, hodam li svaki put drugačije pored druge osobe i molim li se Bogu navečer u krevetu?
ah, evo me natrag....meni vrlo žao ako je netko tko redovito čita moje postove bio zakinut u posljednjih mjesec i pol, ....Mrs. Blogerica nije imala net...
ali, eto, dečko došao i sredio to... (mrzim priznati da mi je ponekad potrebna boy power)...
ehm, sve što se događalo u zadnje vrijeme gotovo je previše da bi se opisalo u jednom postu, pa ipak, tek gotovo previše..
maturalac je bio i prošao , ahh...
Beč, Klimt, zgrade, promet, sparno vrijeme, autobus i dvorci...kipovi, spomenici i suvenirnice, kočije i konji, prstenje , turisti s ogromnim sunčanim naočalama, Cartier i odjeća na sve strane, biljke u loncima i putovanje, umorne noge... .Prag,umjetnost, muzeji, oluja i mokre sandale, Jan Palach i sloboda, metro,Karlo gdje god se okreneš i njegov most, katedrala pocrnjela od starosti i astronomski sat ( apostolski ,ako sam krivo čula), shopping, štandovi sa jelom, ljudi koji hodaju, ljudi koji plešu, hotel i 16 kat, četiri dana pire krumpira ,Križikove fontane, Mala Sirena,
Franz Kafka, židovska četvrt, Konopište i sibirski medo Guzimir, 30.000 životinjskih trofeja u dvorcu(svaki borac za prava životinja dobio bi srčani skupa s onom bivolskom glavom na zidu), jezero i park , male krpene vještice...
Budimpešta, večernja vožnja Dunavom, parlament iz mašte, mostovi koji spajaju dva grada u jedan, vidikovac i popločene ulice, sladoled i večernja svjetla, velika soba i mnogo vruće vode,mađarski sendviči, vjetar i izgubljene putovnice, autobus-slomljeno sjedalo, močvare i vječna beskrajna polja....
...( sažetak svih 7 dana: piškite prije većih ruta busom i nemojte se baš previše zaljubiti u Prag )...
nakon maturalca čovjek i nije imao baš što za raditi osim visiti s društvom i baviti se stotinu i jednim hobijem koji si je nametnuo/ su mu nametnuli da si prikrati slobodno vrijeme, kao npr, crtanje, glazba, šetnje sa sanjom( standard), plastelin i masne voščenke (bojice), pjeva nje i TV, podučavanje engleskog, izrada(petljanje oko...) snovolovki, skupljanje stakla i komadića zrcala po dvorištu, pisanje pjesama i slušanje trave kako raste, čuti govor ljudi s donje polutke, i raspoznavati znakove gluhih,
trljati stopala i bježati s kiše, plesati na Ellu Fitzgerald i raspoznavati barem 3o biljaka...
na kampiranju neki dan je isto bilo preodlično,klasična glazba je bila nečija odlična ideja, roštilj i slučajni striptiz, penjanje uz stijene i milijuni mrava, borove iglice i sladoled, sanjino piće od trešnje i moje umjeće kartanja, baterija što visi s grane i ručnici posvuda....
jezero kao modro umjetno oko cijelog čovječanstva koje nadzire svaki tvoj korak i brine se za tvoju kožu i da ne potoneš preduboko, poslušaš svaku zapovijed i osjetiš bosa stopala na betonu, mokra leđa i kosu i sve što ide uz to...