veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Prosinac 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (1)

CoMmEnTaRiChI JeP/NoPe

nešto o meni...
shvatila sam da odabirem namjerno svoju osobnost
knjige koje čitam, glazba koju slušam, tamnoplava boja koju nosim
i strana na koju okrećem glavu pretvaraju me u očima drugih u osobu
za koju želim da pomisle da sam ja
tko sam ja zapravo? ona djevojka smeđezelenih očiju koja sluša Nirvaninu "Polly", putuje svaki dan u autobusu, strahuje, koja obožava
"Malo sunca u hladnoj vodi" F.Sagana, kraljica drame,
ili Mirela, ona koja se druži sa ljudima, crta i piše jednako opsesivno i besmisleno, gleda filmove o autizmu i tourettovom sindromu i napuhanim gotičarkama, shvaća na posve kriv način "Trainspotting" Irvine Welsha , ona koja voli svoja stopala, napuštene duše i obrnutog uma, nakrivog osmijeha sa 23 madeža na licu?
cura koja se rasplače na "Heart-Shaped Box", 4 votke, zbog žuljeva na nogama i pjevuši bez prestanka...sebična, darežljiva, podmukla i sretna, mutna i duhovita, svi se prebrzo prilagođavaju na mene, hodam li svaki put drugačije pored druge osobe i molim li se Bogu navečer u krevetu?

Linkovi

Borja Dvolik




Image and video hosting by TinyPic



Photobucket


Photobucket

Photobucket



Photobucket


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

nedjelja, 24.02.2008.

/dreaming, dreaming (of)girl like me/

ok, pišem prvi post...naslov je malo čudan, hm, odlučila sam , nešto, ima tu ta jedna pjesma od sonic youth, riječi su predobre, i budem iskoristila po jedan stih za svaki naslov posta, mislim da bih možda mogla i doći do kraja pjesme(negdje ove godine), ovisi..čudno je započinjati ovako, obično me ne muče blokade i mislim da moram prvo reći nekaj smisleno o sebi...
tj, zašto o sebi? bolje da pišem o bilo čemu drugome...ako ikoga zanima evo par bitnih podataka...

1....dnevno u autobusu provedem oko sat vremena
2....ponekad izrezujem članke i slike iz novina ( slažem weird kolaže)
3.... koristim "Head & Shoulders "šampon
4.... najveći san mi je živjeti u Parizu
5...zato što me nitko neće slijediti tamo
6...imam mlađu sestru, zove se Maja Marija
7... s tatom sam kao mala satima slušala Beatlese na gramofonu
8...bojim se pasa
9...najdraži dio mene su moje ruke
10...kiša, jesen, lišće, vjetar, crteži, tišina...

...u Kršnjavom je najbitnije ostati svoj; ako netko kopira, ako netko pogleda u drugoga, ako si pomislio da možeš proći neprimjećen, a šališ se poput nekoga drugog, prevario si se, jer svi te mogu gledati na svoj način, a ostat ćeš u svojim očima isti...čudno je to koliko se zapravo trudimo da opravdamo sami sebe...hej, ako ti se sviđa kako se netko oblači/svađa/sluša tu i tu pjesmu/hoda/diše/ljubi itd. tko ti može oduzeti pravo da kažeš da si ti zapravo ta osoba i da , hej, voliš svijet, i želiš se zabavljati, i do vraga, ne uvrijediš se kada te zamole da im budeš pri ruci, da mogu gledati u tebe i reći ti kako si baš ti ta originalna osoba...ma da...to je jako bitno, i nezgodno, pogotovo kada su svi originalni na tvoj način....trudiš se, ali ne shvaćaš koliko si smješan, jer sve to na kraju nije niti važno, jer jedino što je stvarno važno bit će sjesti na travu i osjetiti kako ti sunce grije stopala...biti svoj, i moliti se da negdje postoji osoba koja je također svoja, ali na tvoj način...
i tako je svejedno, život je kao pjesma koju kada prvi puta čuješ ostavi te bez daha, ali ako poslije naučiš riječi, ona izblijedi i više nema ono nešto što je moglo naježiti tvoju kožu,...i tako, treba čovjek stati i pogledati iza sebe (... and no one's more happy than you...)

nisam namjeravala početi ovako, def, ali eto sad sam rekla svoje i mogu mirno reći: ja sam rekla svoje...a što se tiče originalnosti tu svi štekamo ionako( originalnost je prvo što nam padne na pamet), pogotovo ako voliš samoga sebe...nemam pojma ja o tome, a i mislim da me nitko nije ni pitao...točkice su bolest, usporavaju kako pišeš, usporavaju način na koji razmišljaš....evo me, tu sam, pola dva je , slušam radiohead i nisam sigurna kako sam se dala nagovoriti na ovo...
nadam se da me svi vi jako volite jer ovo što pišem nema smisla, i mislim da je najbolje da prestanem biti paranoid android i protegnem ruke iza leđa konačno....( od 26 načina na koji se može izbjeći tuča, bijeg je najbolji)

u petak je bilo predobro vani...bilo je dobro na onaj način koji je teško opisati, to je onaj način za koji si uvijek razmišljao da će opisivati mladost i pustolovinu, i dosadu i zabavu i travu po noći, čovjek se boji da će zaboraviti jednom takve noći, i ono na što su ga asocirale, ono što misli da bi trebalo predstavljati mladost i buntovništvo i stare generacije tih ljudi što su slušali nirvanu i motorhead, i hodali uokolo i pretvarali se da znaju što znači ono veliko "A" u krugu, i pretvarali se da ne vide sive zidove...
ugl, volim razmišljati o tome kako će me jednom sve to proći i bit ću oslobođena od tugovanja za tim danima, i od jeze, i od nostalgije i od onoga što za mene predstavlja mladost...petak se je tome približio...
hm, sve vas lijepo pozz vaša nova strašna blogerica....



| CoMmEnTaRiChI (16) | PrInTaNjE | # |

Sljedeći mjesec >>