|
|
| < | rujan, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
nešto o meni...
shvatila sam da odabirem namjerno svoju osobnost
knjige koje čitam, glazba koju slušam, tamnoplava boja koju nosim
i strana na koju okrećem glavu pretvaraju me u očima drugih u osobu
za koju želim da pomisle da sam ja
tko sam ja zapravo? ona djevojka smeđezelenih očiju koja sluša Nirvaninu "Polly", putuje svaki dan u autobusu, strahuje, koja obožava
"Malo sunca u hladnoj vodi" F.Sagana, kraljica drame,
ili Mirela, ona koja se druži sa ljudima, crta i piše jednako opsesivno i besmisleno, gleda filmove o autizmu i tourettovom sindromu i napuhanim gotičarkama, shvaća na posve kriv način "Trainspotting" Irvine Welsha , ona koja voli svoja stopala, napuštene duše i obrnutog uma, nakrivog osmijeha sa 23 madeža na licu?
cura koja se rasplače na "Heart-Shaped Box", 4 votke, zbog žuljeva na nogama i pjevuši bez prestanka...sebična, darežljiva, podmukla i sretna, mutna i duhovita, svi se prebrzo prilagođavaju na mene, hodam li svaki put drugačije pored druge osobe i molim li se Bogu navečer u krevetu?
I tako ljeto polako prolazi. Osjećam se kao ribica u akvariju, koja gleda svijet kako hoda pored nje. Sve smijem vidjeti, a ništa dirati. Sve je mokro. Sve smije hodati, a ja imam samo male narančaste peraje kojima lupkam tu i tamo, ajoj.
Ništa. Bilo je lijepo proteklih dana, puno sunca i razgovora, i puno sreće kako se već uzme. Svađe pred odlazak, svađe kad se vratim, TV ugašen, nemir i oluje, nekakva glazba u pozadini. Imam toliko malo inspiracije da sam već počela žaliti samu sebe. Kad pisanje vidiš kao svoju glavnu odliku, kad je sastavni dio tvog života, onda kad odjednom ostaneš bez ideja, osjećaš se izgubljeno. Možda čak i napušteno. Raskalašeno. Kao da nema onog cilja kojeg vidim pred sobom. Beskorisno. Raspuštenica sam. Zašto ja uopće gledam u zvijezde noću kad se vraćam kući?....
Zašto se trudim ustati, umiti lice, poljubiti sestru, mirisati odjeću, sanjati, spavati, piti vodu i ležati na travi kada sve to što mogu osjetiti ne mogu opisati?...Sve mi zvuči ukradeno, uporabljeno, uzeto, izlizano i ( što je najgore)....tinejdžerski.....fuj fuj fuj!.....neozbiljno, narcisoidno i proživljeno, kao da čitam tuđe riječi, kao da snimam razgovore i onda ih prepisujem u bilježnicu...ne znam, čekam i nadam se...
....par stvari ovaj mjesec...
- našle smo stan, divan je, jupi :))
-ispalo je da i nisam baš tako dobra u pravljenju lutaka, većinom sliče na one koje se upotrebljavaju za voodoo obrede
- u meni se rađaju neke lude ideje za strip, dokumentarac, nakit...
- opekla sam si ruku, nabila žulj na oba stopala i sama skratila šiške:)
- počela sam davati lažna obećanja, i to naveliko, gdje god sam stigla....
- slušala malo od svega, još uvijek VAST, plus malo posuđenog jazza, plus malo Afiona, plus malo Creedenca i grmljavine u prošlu subotu...