|
|
by: Mawa Slatka
| < | rujan, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...*odazivam se na ime*...
Adrijana
...*i još*...
pjenko
malena
kolutko
bucika
golubica
snoopy
slatkica
...*živim u*...
najlijepšem gradu Rijeci
...*volim*...
samo njega njega i njega
ljeto
more
sunce
grliti se snjim
izraziti svoje mišljenje
svugdje gurnuti svoj nosić
papati čokoladu
njegove plave okice
svoje hrčkiće
...*ne volim*...
kišu
školu
bahatost
arogantnost
razmaženost
kad me netko ne sluša
...ja i moja bubav...
...pAtRiK...
....PaJo PaTak...
...ZeKo...
...kOzLiČ...
...MiKi MaUs...
...Da je duša od papira...
..Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati
Gubili su jači, veći, na kraju se karte slažu
Ja ih nisam znao birati..
...Da je duša od papira ne bi tada bila
Za te vezana nikada
Da su suze od safira ne bi tad ni jedna
Mene dotakla...
...Ne kajem se ni zbog čega, svatko od nas križ svoj nosi
A ja nosim za nas oboje
Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati...
...Pola duše pola srca...
..Dobro mi izgledaš
i čini se da ozdravljaš
ma neka ti krene,
daleko od mene,
da ne znaš da propadam...
...Više me ne trebaš
kad prođeš ne pozdravljaš
a svemir je bio, u oku tvome,
to ne dam nikome...
...Na pola duše živim ja,
tu pokidat´ se nema šta
na pola srca još sam njen,
na pola umirem...
...Nemaš što vidjeti,
produži, ne zastani
u meni led, i mećave viju
i jesenje kiše liju...
...Adrijana...
...Ona ne zna da je volim
da joj pjevam, pišem pjesme
ona ne zna da se molim
da to nikad saznat' ne smije...
...Kada prođe pored mene
na trenutak stane vrijeme
ne znam kuda idem više
i sva čula me zanijeme...
...Adrijana, Adrijana
šapčem ime svakog dana
a u duši trag od rana
Adrijana, Adrijana...
..Ne bih htio da joj kradem
dio mira, dio sreče
znam da meni ne pripada
i da moja biti neče...
...Zlatne godine...
...Noč bez zvijezda, gradovi bez imena
i moja sječanja
tragovi kočenja na cestama
što vode do neba
a bio sam na kraju svijeta sam
bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena
a gdje si ostala ti...
...Zlatne godine i duge sjene
pomoli se za naše vrijeme
jednu sviječu ljubavi zapali za mene...
...Hladna kiša moje noči umiva tvojim suzama
nije život posuo sa ružama sva moja sječanja
a bio sam na kraju svijeta sam, bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena, a gdje si ostala ti...
...Tako je to...
Samo idi gdje hočeš
ako te tako veseli i radi bez mene
sve što ti srce poželi.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija al čini mi se
više neču biti živa.
Bojim se al tako je to.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja....
Da mi je da zaboravim sve i da mi ne fališ
kada se oči zatvore.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija, čini mi se više neču biti
živa.
…evo dragi moji jedan novi postek…napokon=)…nego eto počela je škola, počele su obaveze…nema više spavanja do podne, nema više mora…sve je nekako brzo došlo, još brže otišlo….kao da nikada nije ni bilo tu…ali eto sve što je lijepo kratko traje...sve prolazi pa i to prošlo je…nego da ja počenm pisati nešto konkretno=)…
…brzo prolaze dani, a noći još brže…kada nisi tu pored nje, nekako sve pusto je…sve prazno je…jer u njeno srce ušao si kao stranac, i iz dana u dan bivao sve poznatiji, sve draži njoj, sve bliži njenom srcu, koje je čekalo nekog, nekog koga će iskreno voljeti, nekoga koga će zarobiti i nikad više ne pustiti…i evo došao je i taj dan…zarobila je srce njegovo…ukrala mu ga je…sada je napokon sretna…sada napokon ima sve što je nekad željela…sve o čemu je nekada sanjala…i nekada davno je ona zavidila ljudima, danas ti ljudi zavide njoj…nekada davno ona je mislila kako nikada neće naići na nekog tko će ju iskreno voljeti…da za nju sreća ne postoji…ali baš onda kada se najmanje nadala došao je on….zaveo ju pogledom, začarao osmjehom, pružio joj sve što su drugi uvijek imali, a ona nikada nije…zbog njega mnogo je suza prolivenih, ali za niti jednom žalila nije…svakom suzom svojom voljela ga je sve više…svako suzom shvaćala je da griješi i da on zaslužuje puno više i puno bolje…iz dana u dan se trudi pružiti mu sve, sve što on želi…sve kako bi bio sretan…
…važno je samo da negdje postojiš… da postojiš i da me voliš, važno je da smo tu ispod istog neba i da si uz mene kada mi to treba…
...sav taj njen trud nije bio uzaludan, nije beskoristan…sve dobiva nazad…istom mjerom…sa puno ljubavi i razumijevanja…i sada je napokon sretnija nego ikada do sada…sada napokon shvaća što znači voljeti nekoga, ali voljeti ga svi srcem svojim, što znači reći da bi dao život za njega…sada to vidi na vlastitom primjeru i sada je svega toga svjesna…ali još uvijek joj nije jasno što je on vidio u njoj…zašto je on odabrao nju…i možda mislim o glupim pitanjima, možda još ne shvaćam neke stvari, ali jedno znam…a to je da me voli…da me voli kao nikoga do sad…da je on zaista sretan samnom…da mu ja pružim mnogo toga što njemu treba, što on zaslužuje…a od svega toga najbitnija je sreća…najbitnije je to da su sada i ona i on sretni…i da ne postoji sila na ovom svijetu koja bi njih mogla rastavit…ne postoji mržnja, koja će ih razdvojiti..ne postoji laž koja bi stala između njih….između dvoje tinejđera koji još ni sami ne znaju što je život i što ih sve u životu čeka…ali kada je ljubav jača od svake mržnje, od svake laži, od svake ljubomore, onda što god nam stalo na put, priječi ćemo preko toga, kao dvoje odraslih ljudi, kao dvoje zaljubljeni golubčića…
…kad se poklope kazaljke na satu i kad otkuca ponoć, ti zatvori oči i stisni ih jače i sjeti se onog tko zbog tebe plače…
