…evo dragi moji jedan novi postek…napokon=)…nego eto počela je škola, počele su obaveze…nema više spavanja do podne, nema više mora…sve je nekako brzo došlo, još brže otišlo….kao da nikada nije ni bilo tu…ali eto sve što je lijepo kratko traje...sve prolazi pa i to prošlo je…nego da ja počenm pisati nešto konkretno=)…
…brzo prolaze dani, a noći još brže…kada nisi tu pored nje, nekako sve pusto je…sve prazno je…jer u njeno srce ušao si kao stranac, i iz dana u dan bivao sve poznatiji, sve draži njoj, sve bliži njenom srcu, koje je čekalo nekog, nekog koga će iskreno voljeti, nekoga koga će zarobiti i nikad više ne pustiti…i evo došao je i taj dan…zarobila je srce njegovo…ukrala mu ga je…sada je napokon sretna…sada napokon ima sve što je nekad željela…sve o čemu je nekada sanjala…i nekada davno je ona zavidila ljudima, danas ti ljudi zavide njoj…nekada davno ona je mislila kako nikada neće naići na nekog tko će ju iskreno voljeti…da za nju sreća ne postoji…ali baš onda kada se najmanje nadala došao je on….zaveo ju pogledom, začarao osmjehom, pružio joj sve što su drugi uvijek imali, a ona nikada nije…zbog njega mnogo je suza prolivenih, ali za niti jednom žalila nije…svakom suzom svojom voljela ga je sve više…svako suzom shvaćala je da griješi i da on zaslužuje puno više i puno bolje…iz dana u dan se trudi pružiti mu sve, sve što on želi…sve kako bi bio sretan…
…važno je samo da negdje postojiš… da postojiš i da me voliš, važno je da smo tu ispod istog neba i da si uz mene kada mi to treba…
...sav taj njen trud nije bio uzaludan, nije beskoristan…sve dobiva nazad…istom mjerom…sa puno ljubavi i razumijevanja…i sada je napokon sretnija nego ikada do sada…sada napokon shvaća što znači voljeti nekoga, ali voljeti ga svi srcem svojim, što znači reći da bi dao život za njega…sada to vidi na vlastitom primjeru i sada je svega toga svjesna…ali još uvijek joj nije jasno što je on vidio u njoj…zašto je on odabrao nju…i možda mislim o glupim pitanjima, možda još ne shvaćam neke stvari, ali jedno znam…a to je da me voli…da me voli kao nikoga do sad…da je on zaista sretan samnom…da mu ja pružim mnogo toga što njemu treba, što on zaslužuje…a od svega toga najbitnija je sreća…najbitnije je to da su sada i ona i on sretni…i da ne postoji sila na ovom svijetu koja bi njih mogla rastavit…ne postoji mržnja, koja će ih razdvojiti..ne postoji laž koja bi stala između njih….između dvoje tinejđera koji još ni sami ne znaju što je život i što ih sve u životu čeka…ali kada je ljubav jača od svake mržnje, od svake laži, od svake ljubomore, onda što god nam stalo na put, priječi ćemo preko toga, kao dvoje odraslih ljudi, kao dvoje zaljubljeni golubčića…
…kad se poklope kazaljke na satu i kad otkuca ponoć, ti zatvori oči i stisni ih jače i sjeti se onog tko zbog tebe plače…
Post je objavljen 10.09.2008. u 15:27 sati.