|
|
by: Mawa Slatka
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...*odazivam se na ime*...
Adrijana
...*i još*...
pjenko
malena
kolutko
bucika
golubica
snoopy
slatkica
...*živim u*...
najlijepšem gradu Rijeci
...*volim*...
samo njega njega i njega
ljeto
more
sunce
grliti se snjim
izraziti svoje mišljenje
svugdje gurnuti svoj nosić
papati čokoladu
njegove plave okice
svoje hrčkiće
...*ne volim*...
kišu
školu
bahatost
arogantnost
razmaženost
kad me netko ne sluša
...ja i moja bubav...
...pAtRiK...
....PaJo PaTak...
...ZeKo...
...kOzLiČ...
...MiKi MaUs...
...Da je duša od papira...
..Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati
Gubili su jači, veći, na kraju se karte slažu
Ja ih nisam znao birati..
...Da je duša od papira ne bi tada bila
Za te vezana nikada
Da su suze od safira ne bi tad ni jedna
Mene dotakla...
...Ne kajem se ni zbog čega, svatko od nas križ svoj nosi
A ja nosim za nas oboje
Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati...
...Pola duše pola srca...
..Dobro mi izgledaš
i čini se da ozdravljaš
ma neka ti krene,
daleko od mene,
da ne znaš da propadam...
...Više me ne trebaš
kad prođeš ne pozdravljaš
a svemir je bio, u oku tvome,
to ne dam nikome...
...Na pola duše živim ja,
tu pokidat´ se nema šta
na pola srca još sam njen,
na pola umirem...
...Nemaš što vidjeti,
produži, ne zastani
u meni led, i mećave viju
i jesenje kiše liju...
...Adrijana...
...Ona ne zna da je volim
da joj pjevam, pišem pjesme
ona ne zna da se molim
da to nikad saznat' ne smije...
...Kada prođe pored mene
na trenutak stane vrijeme
ne znam kuda idem više
i sva čula me zanijeme...
...Adrijana, Adrijana
šapčem ime svakog dana
a u duši trag od rana
Adrijana, Adrijana...
..Ne bih htio da joj kradem
dio mira, dio sreče
znam da meni ne pripada
i da moja biti neče...
...Zlatne godine...
...Noč bez zvijezda, gradovi bez imena
i moja sječanja
tragovi kočenja na cestama
što vode do neba
a bio sam na kraju svijeta sam
bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena
a gdje si ostala ti...
...Zlatne godine i duge sjene
pomoli se za naše vrijeme
jednu sviječu ljubavi zapali za mene...
...Hladna kiša moje noči umiva tvojim suzama
nije život posuo sa ružama sva moja sječanja
a bio sam na kraju svijeta sam, bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena, a gdje si ostala ti...
...Tako je to...
Samo idi gdje hočeš
ako te tako veseli i radi bez mene
sve što ti srce poželi.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija al čini mi se
više neču biti živa.
Bojim se al tako je to.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja....
Da mi je da zaboravim sve i da mi ne fališ
kada se oči zatvore.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija, čini mi se više neču biti
živa.
… kao što već svi dobro znate ja sam sretna…opet i napokon…opet volim…ali ne kao do sada…nego nekako posebno, svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim tijelom svojim…volim i ne patim…volim i sretna sam…jer pred 4 mjeseca dobila sam neprocjenjiv dar..nešto što više nikad i nitko neće imati…jer takav čovjek i takva osoba rađa se samo jedanput…svaki trenutak proveden s njim je nešto posebno…nešto što ne može svatko osjetiti i imati…ovo bi se možda moglo reći da je on zapravo prva prava ljubav..prva osoba koju volim najviše na svijetu, za koju bi sve dala…osoba oko koje se trudim i za koju se borim…ali ne samo sada, već ću se boriti i truditi dok god to bude potrebno..i iako ovo možda glupo zvuči i mislite ma daj šta balavica od 15 godina zna, ali možda ja ne znam, zna moje srce koje ga ludo voli...i istina možda ja ne znam, ali zar je potrebno da ja znam nešto??zar nije dovoljno da idem za svojim osjećajima i da slušam svoje srce??zar to nije dovoljno za ljubav...ja mislim da je…i svaki korak koji napravim, on ga prati, svaku riječ koju kažem on podrži..samo uvijek postoji ono ali zašto nisi sretan u potpunosti…a u mom slučaju je to što ljudi oko mene zavide, što su ljubomorni, što su nesretni…što baš nikada ne cijene ništa, nego uvijek žele zgaziti sve oko sebe, a to im ne uspijeva…ali sreća je sreća, ljubav je ljubav i to je nešto neprocjenjivo…dar koji imaju samo neke osobe, a meni je drago što sam ja ta među svim tim nekim osobama…što je baš sreća krenula k meni i meni otvorila vrata….što ostatak života neću provesti u tami i suzama, već smijući se, uživajući u svemu što mi da i što mi pruži…i do sada nisam ni ja cijenila nikog i ništa, sve mi je bilo kao neka mrtva točka koja nema nikakvog cilja, koja mjesecima stoji na istome mjestu…ali otkako je on ušao u moj život, unio je neku radost i sreću, sve je krenulo na bolje i na ljepše..moj život napokon ima smisla…
