… kao što već svi dobro znate ja sam sretna…opet i napokon…opet volim…ali ne kao do sada…nego nekako posebno, svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim tijelom svojim…volim i ne patim…volim i sretna sam…jer pred 4 mjeseca dobila sam neprocjenjiv dar..nešto što više nikad i nitko neće imati…jer takav čovjek i takva osoba rađa se samo jedanput…svaki trenutak proveden s njim je nešto posebno…nešto što ne može svatko osjetiti i imati…ovo bi se možda moglo reći da je on zapravo prva prava ljubav..prva osoba koju volim najviše na svijetu, za koju bi sve dala…osoba oko koje se trudim i za koju se borim…ali ne samo sada, već ću se boriti i truditi dok god to bude potrebno..i iako ovo možda glupo zvuči i mislite ma daj šta balavica od 15 godina zna, ali možda ja ne znam, zna moje srce koje ga ludo voli...i istina možda ja ne znam, ali zar je potrebno da ja znam nešto??zar nije dovoljno da idem za svojim osjećajima i da slušam svoje srce??zar to nije dovoljno za ljubav...ja mislim da je…i svaki korak koji napravim, on ga prati, svaku riječ koju kažem on podrži..samo uvijek postoji ono ali zašto nisi sretan u potpunosti…a u mom slučaju je to što ljudi oko mene zavide, što su ljubomorni, što su nesretni…što baš nikada ne cijene ništa, nego uvijek žele zgaziti sve oko sebe, a to im ne uspijeva…ali sreća je sreća, ljubav je ljubav i to je nešto neprocjenjivo…dar koji imaju samo neke osobe, a meni je drago što sam ja ta među svim tim nekim osobama…što je baš sreća krenula k meni i meni otvorila vrata….što ostatak života neću provesti u tami i suzama, već smijući se, uživajući u svemu što mi da i što mi pruži…i do sada nisam ni ja cijenila nikog i ništa, sve mi je bilo kao neka mrtva točka koja nema nikakvog cilja, koja mjesecima stoji na istome mjestu…ali otkako je on ušao u moj život, unio je neku radost i sreću, sve je krenulo na bolje i na ljepše..moj život napokon ima smisla…
Post je objavljen 27.05.2008. u 11:59 sati.