|
|
by: Mawa Slatka
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...*odazivam se na ime*...
Adrijana
...*i još*...
pjenko
malena
kolutko
bucika
golubica
snoopy
slatkica
...*živim u*...
najlijepšem gradu Rijeci
...*volim*...
samo njega njega i njega
ljeto
more
sunce
grliti se snjim
izraziti svoje mišljenje
svugdje gurnuti svoj nosić
papati čokoladu
njegove plave okice
svoje hrčkiće
...*ne volim*...
kišu
školu
bahatost
arogantnost
razmaženost
kad me netko ne sluša
...ja i moja bubav...
...pAtRiK...
....PaJo PaTak...
...ZeKo...
...kOzLiČ...
...MiKi MaUs...
...Da je duša od papira...
..Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati
Gubili su jači, veći, na kraju se karte slažu
Ja ih nisam znao birati..
...Da je duša od papira ne bi tada bila
Za te vezana nikada
Da su suze od safira ne bi tad ni jedna
Mene dotakla...
...Ne kajem se ni zbog čega, svatko od nas križ svoj nosi
A ja nosim za nas oboje
Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati...
...Pola duše pola srca...
..Dobro mi izgledaš
i čini se da ozdravljaš
ma neka ti krene,
daleko od mene,
da ne znaš da propadam...
...Više me ne trebaš
kad prođeš ne pozdravljaš
a svemir je bio, u oku tvome,
to ne dam nikome...
...Na pola duše živim ja,
tu pokidat´ se nema šta
na pola srca još sam njen,
na pola umirem...
...Nemaš što vidjeti,
produži, ne zastani
u meni led, i mećave viju
i jesenje kiše liju...
...Adrijana...
...Ona ne zna da je volim
da joj pjevam, pišem pjesme
ona ne zna da se molim
da to nikad saznat' ne smije...
...Kada prođe pored mene
na trenutak stane vrijeme
ne znam kuda idem više
i sva čula me zanijeme...
...Adrijana, Adrijana
šapčem ime svakog dana
a u duši trag od rana
Adrijana, Adrijana...
..Ne bih htio da joj kradem
dio mira, dio sreče
znam da meni ne pripada
i da moja biti neče...
...Zlatne godine...
...Noč bez zvijezda, gradovi bez imena
i moja sječanja
tragovi kočenja na cestama
što vode do neba
a bio sam na kraju svijeta sam
bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena
a gdje si ostala ti...
...Zlatne godine i duge sjene
pomoli se za naše vrijeme
jednu sviječu ljubavi zapali za mene...
...Hladna kiša moje noči umiva tvojim suzama
nije život posuo sa ružama sva moja sječanja
a bio sam na kraju svijeta sam, bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena, a gdje si ostala ti...
...Tako je to...
Samo idi gdje hočeš
ako te tako veseli i radi bez mene
sve što ti srce poželi.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija al čini mi se
više neču biti živa.
Bojim se al tako je to.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja....
Da mi je da zaboravim sve i da mi ne fališ
kada se oči zatvore.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija, čini mi se više neču biti
živa.
…davno, davno, gotove pred 15 godina došao je dan kada su se dvije nestašne duše spojile…dan kada se stvorilo malo preslatko stvorenje predamnom…tada ni slutile nismo da ćemo zajedno provesti svoje djetinjstvo…da ćemo se zajedno igrati, izlaziti, zabavljati, dečke hvatati…nisam vjerovala svojim očima, nisam vjerovala satovima, nisam vjerovala kalendaru jer vrijeme koje smo mi provodile prebrzo je prlazilo..sati su prolazili kao sekunde, dani kao minute, tjedni kao sati, mjeseci kao dani…ali pitam se zašto je sve to palo u vodu…zašto su ljudi zli odlučili rastavit nešto što je spojio Bog…zašto su uništili sreču koja je bila nezaustavljiva, sreću dviju malih i nestašnih djevojčica..zašto su te od mene odveli..Sjetim te se često…sjetim se svih naših trenutaka, svih naših gluposti, i pitam se dali sam možda mogla spriječiti tvoj dolazak..ali i ako jesam oprosti molim te..oprosti..bila sam mala..bilo mi je tek 11 godina..nisam znala što učniti.. ali morala sam nastaviti živjeti i bez tebe, morala sam svoj život provest u tugi, u suzama..danas kad bi te srela negdje na ulici ni prepoznala te nebi…ko zna kakva si sada…možda si još uvijek ono malo, plavo, mršavo, preslatko stvorenje koje se svima uvuče pod kožu..možda si sad nešto sasvim deseto..ali možda, možda, možda..to možda će zauvijek ostati možda..i iako te puno puta poželim vidjeti znam da nas djeli jako mnogo kilometara…da si ti sada u Francuskoj, a ja u Rijeci…i živjela sam za onaj trenutak kada ću te ponovo ugledati, kada ću te zagrliti i sve ti u sekundi izbrbljati, ali nekidan…svijet se srušio..saznala sam nešto što je zvučalo kao loš san…ali nije loš san..istina je…možda ćemo se uskoro zauvijek rastati…ali zašto…kome je smetao naš smijeh??kome su smetale naše igre???i nakon 3 i pol godine nazoveš me i kažeš seko ja sam bolesna…bolesna sam..možda čemo se uskoro zauvijek rastati..ali uz svu tu tugu, ima i jedna radosna vijest..vidjet ću te..napokon…ali to će možda biti i zadnji put…ali opet to možda će biti možda..i gdje god se okreneš uvijek vidiš to pitanje možda…i uvijek ću se pitati zar naša sreča, naš smijeh nisu bili dovoljni da nas dvije ostanemo skupa..zar ona glupost kojom smo si pomješale krvi nisu dovoljne???zašto ljudi zavide na našem uspjehu??i stalno zašto, zašto, zašto…ali sad te pitam zašto si mi ti bolesna…zašto osoba koja mi je kao sestra…pa i sama dobro znaš da si mi bila i mama i tata i brat i sestra…moje rame za plakanje, moja seka sa kojom sam dijelila sve šta sam imala…i danas dok ovo pišem i dok mi suze idu, dok se prisjećam svega..sjetim se i onog dana kad sam te srela, kad sam pomislila zar ovako lijepo biče može uopće i postojati…i od tog dana krenulo je sve…sva moja ljubav prema tebi, svi osjećaji…od tog dana dijelile smo sve…sve što smo imale…jednostavno što reći nego da si u mom životu bio anđeo…mali anđeo kojeg sam ja zavolila i kojeg nikad neću zaboraviti…i ništa mi ni ne preostaje nego molit Boga da mi ozdraviš da te vidim…da napokon nadoknadimo svo izgubljeno vrijeme…
