Mr. Fingers
Ove nebuloze pisane su 15.01.2006., to je nedjelja
Davim vas o Waiting room/Sealed
|
Stojiš tu, smetaš mi Zračiš tim otrovnim zračenjem Kojim me truješ Ne vidiš li, da me tvoja prisutnost razara iznutra? Stojiš i praviš se da je sve O.K. A ja propadam, zbog tvoje gluposti Pokušavam pobjeći, ali odmah Prvim korakom posrćem, i Tim korakom prelazim milijarde kilometara, Dolazim u potpuno novi svijet, bez tebe Svijet, predaleko od Sunca, Da bi bilo života Susrećem ljude, koji kližu Po nepreglednim ledenim prostranstvima Mjesta gdje prevladavaš ti Zbunjen sam, kao i svi, Jer ne znam gdje sam Sjedinivši se s tobom, Postala si svjetlo Na mojoj tamnoj strani Ali kad pogledaš u moje oči One zasvijetle jače, A svijetlo kojim ti sjajiš I ne vidi se No nitko ne primjećuje Moje svijetlo, naviknuti su na to, I sami su nekad blještali Dok im nije izblijedjelo Jer ono traje koliko i slika nas U sjećanjima Napuštenih Gledam u uvijek- noćno nebo U zvijezde, koje su drukčije U svijet, koji je bio prevelik da bi se mijenjao Jedva ga i vidim Ljudi dolaze, odlaze, prolaze, Kao u čekaonici, Čekaju nešto Slušajući božanske zborove Kosaca Plešući u ritmu Smrti... |
Davim vas o Hatered
|
Mrzim te, i sve što je tvoje U tvojim udarcima osjećam jad, jer ne znaš za drugo Vodiš me u ormar, da se guram sa ostalim stvarima koje ne trebaš Na uzici, trčkaram za tobom O, kako žudim da popustiš taj remen, da mogu udisati hladni zrak Jer svojim si ledenim glasom sunce mi smrznuo... |
Ove nebuloze pisane su 07.01.2006., to je subota
Davim vas o Dvije meni super pjesme naj benda na svijetu...
|
The Carpenter Who are you? Man condemned to shine a salvation Throughout the centuries Why? Was the wine of the grail Too sour for man to drink The carpenter Carved his anchor On the dying souls of mankind On the tomb of this unknown soldier Lay the tools of the one who for us had died Tools of the carpenter The one they lick The same old sick Dream of their precious saviour Kiss them deep And make them weep Over promises of eternal peace The carpenter... I hear you Through the symphonic voices of nature The purity I could never doubt They tell me to lie on the grass And observe my saviour The one crucified to the chirping of birds The carpenter... Lord Of The Rings Lyrics There are signs on the ring Which make me feel so down There's one to enslave all rings To find them all in time And drive them into darkness Forever they'll be bound Three for the kings Of the elves high in light Nine to the mortals Which cry Chorus: Slow down and I sail on the river Slow down and I walk to the hill (2x) And there's no way out now Mordor Mordor Mordor Dark land under Sauron's spell Threatened a long time Threatened a long time Seven rings to the dwarves In their halls made of stone Into the valley I feel down One ring to the dark lord's hand Sitting on his throne In a land so dark Where I have to go Chorus (2x) Chorus (2x) |
Ove nebuloze pisane su 04.01.2006., to je srijeda
Davim vas o Ok, kad baš navaljujete...
|
Evo vam i originali. Nemojte se smijati pokojoj greškici u prevođenju, ipak je to prastari engleski. From Holy Sonnets Holy Sonnet #10 Death be not proud, though some have called thee Mighty and dreadful, for thou art not so; For those whom thou think'st thou dost overthrow Die not, poor death, nor yet canst thou kill me. From rest and sleep, which but thy pictures be, Much pleasure; then from thee much more must flow, And soonest our best men with thee do go, Rest of their bones, and soul's delivery. Thou art slave to fate, chance, kings, and desperate men, And dost with poison, war, and sickness dwell; And poppy or charms can make us sleep as well, And better than thy stroke; why swell'st thou then? One short sleep past, we wake eternally, And death shall be no more; death, thou shalt die. A Valediction: Of Weeping Let me pour forth My tears before thy face, whilst I stay here, For thy face coins them, and thy stamp they bear, And by this mintage they are something worth, For thus they be Pregnant of thee; Fruits of much grief they are, emblems of more, When a tear falls, that thou falls which it bore, So thou and I are nothing then, when on a diverse shore. On a round ball A workman that hath copies by, can lay An Europe, Afric, and an Asia, And quickly make that, which was nothing, All; So doth each tear Which thee doth wear, A globe, yea world, by that impression grow, Till thy tears mixed with mine do overflow This world, by waters sent from thee, my heaven dissolved so. O more than Moon, Draw not up seas to drown me in thy sphere, Weep me not dead, in thine arms, but forbear To teach the sea what it may do too soon; Let not the wind Example find To do me more harm than it purposeth; Since thou and I sigh one another's breath, Who'er sighs most its cruellest, and hastes the other's death. |
Ove nebuloze pisane su 01.01.2006., to je nedjelja
|
Slijedeće dvije pjesmurine nisu moje, autor im je John Donne, koji mi je btw uzor, ima tak savršene pjesme. Tu su moji slobodni prijevodi, a ako moje brojno i vjerno čitateljstvo želi originale, nek viču. Uzvišenje plača Pusti me da tečem naprijed Moje suze pred tvojim licem, hoću li ostati ovdje, Jer tvoje ih lice kuje, i tvoj pečat one nose, I po tom kovanju one su nešto vrijedno, Jer stoga su Trudne s tobom; Plodovi mnoge boli su, simboli od većeg, Kada suza padne, to ti padneš što ju produbi, Pa ti i ja onda nismo ništa, kad smo na različitim obalama. Na okrugloj kugli Radnik koji ima kopije kraj sebe, može polegnuti Europu, Afriku, i Aziju, I brzo napraviti, što je bilo ništa, Sve; I tako svaka suza Koje tebe nose, Svijet, pod tim utjecajem raste, Dok tvoje suze pomiješane s mojima ne preplave Ovaj svijet, od voda poslanih od tebe, moj raj rastavljen tako. O, više od Mjeseca, Ne povlači mora da me utopiš u tvojoj sferi, Ne plači me mrtva, u tvojim rukama, ali izbjegavaj Naučiti more što bi moglo uskoro učiniti; Ne dopusti vjetru Nađi primjer Da mi nanese više štete nego je namijenjeno; Budući da ti i ja udišemo dah jedno drugoga, Čiji dah većinom je njegovo najokrutnije, i požuruje drugoga smrt. Sveti sonet br. 10 Smrti, ne oholi se, iako te neki nazivaju Moćnom i strašnom, ti takva nisi; Jer oni za koje misliš da si ih zbacila Ne umiru, jadna Smrti, niti možeš mene ubiti. Iz odmora i sna, koji je bez tvojih slika, Mnogo zadovoljstvo; tada od tebe mora teći, I naši najbolji ljudi s tobom odu, Odmoriti kosti, i spasiti duše. Ti si rob sudbini, sreći, kraljevima i očajnim ljudima, I dvoriš s otrovom, ratom, i bolešću; I mak ili čari nas također mogu uspavati, I bolje od tvog udara, zašto se nadimaš? Poslije jednog kratkog sna, budimo se vječno. I smrti više neće biti; Smrti, ti ćeš umrijeti. |