Mr. Fingers
Ove nebuloze pisane su 21.12.2005., to je srijeda
Davim vas o Inferno
|
Sjedim i gledam u kamenu ploču, Vidim ljude, okružuju me Ali ne vide Da stojim s njima Nose crni veo, Ne vdim ih, njihova lice. Ne znam tko su. Ali vjerujem im. Skidam se pred njma. Gol stojim, ali ne primjećuju me, zauzeti nekim svojim stvarima. Derem se, žile mi iskaču, krv pršti s mog obnaženog tijela, Ali ništa. Pričaju nešto. Molim ih da udahnu život u moje bezdušno tijelo. Tada shvaćam - za njih sam samo još jedan glas koji je utihnuo. Sjena, izblijedjela s vremenom. Obris ljudskog bića negdje u daljini. Ne čuju me, i neće me čuti. Mirim se s tim. Nema mi druge. Hladno mi je, ali nisam više svačija budala. Okrećem se natrag prema mramornoj ploči, i po prvi put progledavam, vidim, piše moje ime. |
Ove nebuloze pisane su 13.12.2005., to je utorak
Davim vas o Unknown
|
Kucaš mi na vrata Budiš iz zimskog sna Hladno ti je kažeš Moliš da te primim Otvaram ti vrata Primam te u posjed Gledaš mi kroz prozor Smiješ se u facu Okrećeš mi leđa Skidaš ružnu masku Otkrivaš još goru Mučiš me, govoriš Užvaš u tomu Padaš nisko, niže Smiješ se i dalje Misliš da glup živim Dišem jer to ne znam To da nosiš masku Misliš da sam glup Ponižen, povrijeđen Dižem plastični nos Vraćam se unutra Izigravaš mene Moje povjerenje Ne diraš me malo, Nimalo, jer ja sam Živim, mislim, jesam |
Davim vas o Gravelynn
|
Uživaš gledati moje raspadnuto tijelo, djeliće nečega što sam bio ja, ili si bar tako mislila jer to nisam bio ja, u meni je bio mali čovjek, groblin, koji je trebao zraka, kojemu je bilo muka od potiskivanja, koji je shvatio da, ako mu hrana bude dobrota, neće preživjeti, ali previše mu je za to trebalo, promijenio je način ishrane, izvor energije, hranio se zlobom i uživao je, rastao u meni i debljao se, dok nije dorastao, dosegnuo, prerastao jedinu granicu koja mu se ispriječila, mene. I tako gledaš u moje ostatke, jer me mali čovjek prerastao, raspuknuo sam se, nisam to mogao podnijeti, više ga nisam mogao potisnuti, istrgnuti mu kruh iz ruku, jer je uvijek nalazio još. Izvor hrane mu je bio nepresušiv. I tako ležim, razasut kilometrima, čekajući da ne netko skupi i sastavi, ali ovaj puta bez malog čovjeka, ne znam da bez njega ne mogu postojati, da ću hodati kao zombi, beživotno, bez duše, da me on čini, da je on ja. Pleše mali čovjek, razbacuje se, kažeš - pleše ples Smrti, nekontroliranim pokretima koje još nitko nije vidio, plešuć udara druge koji plešu oko njega, ranjava ih, ali nije ga briga, ide dalje i rad sranja gdje god može, jer on je mali čovjek, skrenuo sa svoga puta, da bi preživio, bilo je pitanje - ovakav život, ili Smrt, on nije znao da, ako promijeni način ishrane, da će promijeniti sebe, promijenivši bilo koji dijelić sebe, najmanju potankost, mi više nismo iste osobe. On to nije znao, da je, vjerojatnije bi odabrao Smrt, nego ovakav žvot. |
Davim vas o Nightwish
|
Povedi me u šetnju beskrajima Ogrni bijeli plašt čistoće Sagni se i sakupi svoje grijehe Koji ostaju Zagrli me svojim dugim rukama Riješi se svake svoje zloće Pročisti crninu koju kriješ duboko U sebi Pokaži mi ljepote svemira Odgovori na vječna pitanja shvati moja unutarnja sranja Oslobodi me djetinjih strahova Proždiru me Promatraš moje neznanje Ispunjavaš me mirom Otvaraš mi oči Budiš me iz sna Zvanog život Vodiš me kroz bespuća Obilaziš fanatike, misle da će im se On vratiti Kažeš mi da sam ja svoj Spas pronašao Gledaš me očima noći Skidaš svoj bijeli plašt Otkrivaš mi grijeh Svoju narav |