Slijedeće dvije pjesmurine nisu moje, autor im je John Donne, koji mi je btw uzor, ima tak savršene pjesme. Tu su moji slobodni prijevodi, a ako moje brojno i vjerno čitateljstvo želi originale, nek viču.
Uzvišenje plača
Pusti me da tečem naprijed
Moje suze pred tvojim licem, hoću li ostati ovdje,
Jer tvoje ih lice kuje, i tvoj pečat one nose,
I po tom kovanju one su nešto vrijedno,
Jer stoga su
Trudne s tobom;
Plodovi mnoge boli su, simboli od većeg,
Kada suza padne, to ti padneš što ju produbi,
Pa ti i ja onda nismo ništa, kad smo na različitim obalama.
Na okrugloj kugli
Radnik koji ima kopije kraj sebe, može polegnuti
Europu, Afriku, i Aziju,
I brzo napraviti, što je bilo ništa, Sve;
I tako svaka suza
Koje tebe nose,
Svijet, pod tim utjecajem raste,
Dok tvoje suze pomiješane s mojima ne preplave
Ovaj svijet, od voda poslanih od tebe, moj raj rastavljen tako.
O, više od Mjeseca,
Ne povlači mora da me utopiš u tvojoj sferi,
Ne plači me mrtva, u tvojim rukama, ali izbjegavaj
Naučiti more što bi moglo uskoro učiniti;
Ne dopusti vjetru
Nađi primjer
Da mi nanese više štete nego je namijenjeno;
Budući da ti i ja udišemo dah jedno drugoga,
Čiji dah većinom je njegovo najokrutnije, i požuruje drugoga smrt.
Sveti sonet br. 10
Smrti, ne oholi se, iako te neki nazivaju
Moćnom i strašnom, ti takva nisi;
Jer oni za koje misliš da si ih zbacila
Ne umiru, jadna Smrti, niti možeš mene ubiti.
Iz odmora i sna, koji je bez tvojih slika,
Mnogo zadovoljstvo; tada od tebe mora teći,
I naši najbolji ljudi s tobom odu,
Odmoriti kosti, i spasiti duše.
Ti si rob sudbini, sreći, kraljevima i očajnim ljudima,
I dvoriš s otrovom, ratom, i bolešću;
I mak ili čari nas također mogu uspavati,
I bolje od tvog udara, zašto se nadimaš?
Poslije jednog kratkog sna, budimo se vječno.
I smrti više neće biti; Smrti, ti ćeš umrijeti.
Post je objavljen 01.01.2006. u 14:05 sati.