°°mY tH!Ng°°

...samo sam pretrpana obavezama pa ne stignem ni sjesti za komp, a kamo pisati post. No, da ne biste pomislili da mi se nešto grozno dogodilo (kao, brinuli bi se...) odlučila sam ipak nešto natipkati.

NEWS FLASH:
- dečko mi je retardiran
- NIKAD više ne želim ni pogledati Martini
- frendica mi je glupa kokoš
- izgorena sam ko rak
- mozak me boli od učenja
- itd, itd...

Ok, sad kada ste up to date, možemo nastaviti.

Dakle... Prije ravno tjedan dana škola je za nas maturante doživjela svoj službeni finish (ne računajući maturu). Iako sam kroz sve četiri godine provedene u tom žutom paklu (prikladna boja za školu, osjećaš se baš kao u lopači. Istini na volju, nije ni daleko od toga) brojala mjesece, tjedne i dane do kraja misleći kako ću biti neizmjero sretna, prevarila sam se. Bar donekle. Drago mi je da je škola iza nas, da nema više određenih (m)učitelja, određenih debila iz razreda... Ali moram priznati da će mi puno toga faliti. I profesori, kao npr. profka iz hrvatskoga koja je u meni i probudila ljubav prema toj profesiji i potakla me (u jednu ruku) da odem tim smjerom. Razrednica... Duša od žene koja će nedostajati svima nama, jer nam nije bila samo profesorica već i prijateljica. Tu su, naravno, i prijateljstva koja su se sklopila u te četiri godine. Doduše, pod pravim prijateljima ubrajam samo njih dvoje iz (sada već bivšeg) razreda, ali bilo je tu puno dragih, čudnih, simpatičnih i zabavnih ljudi. Kvragu... Nedostajati će mi čak i ona Barilla (pogodite odakle nadimak) sa svojom neopranom kosom, koja zabada nos gdje mu nije mjesto i svakodnevno me izbacuje iz takta... No s druge strane... Veselim se tome što počinje novo razdoblje mog života, što ću se konačno obrazovati na onom području koje me uistinu zanima. Veselim se tome što ću upoznati nove drage, čudne, simpatične i zabavne ljude...

Eh, sad sam se raspekmezila... Još samo fali da počnem cendratri i onda je gotovo!

Nemam inspiraciju za neke dubokoumne postove trenutno, mozak mi je trenutno fokusiran samo na Krležina djela i pedijatriju. Evo što matura radi čovjeku...

A sada se moram baciti natrag na štrebanje, matura mi počinje 10.6., nakon toga možete očekivati nešto smislenije. A do tada...

ljudi uživajte mi

Činjenica: Ljudi su skloni gluposti.
Činjenica: Ljudi su skloni predrasudama.

Sjedila sam jednom na kavi s frendicom i njenim novim dečkom. Kroz priču dotakli smo se nezaobilazne teme među nama srednjoškolcima (uskoro bivšim) - škole. Pitao me s koliko prolazim, na što sam mu odgovorila da sam vrlo dobar učenik. Ne znam zašto, ali na taj je odgovor izbečio oči i priupitao:

ON: "Ti prolaziš s 4?!?"
JA: (zatečena glupom reakcijom) "Da, zašto je to čudno?"
ON: "Pa ovako po izgledu, stilu oblačenja sam mislio... Da si neki loš učenik..."



Nadam se da ne trebam napominjati kako se nisam udostojila odgovoriti na ovu izjavu. Iskreno, nisam s njim više ni pričala, osim što sam ga pozdravila na odlasku.

Zašto ljudi imaju bedastu sklonost trpanja ljudi u koševe temeljenu samo na nečijem izgledu?

Svaka osoba ima određene sklonosti i afinitete. U skladu s time se većina i oblači, izgrađuje vlastiti stil. Smatram da svatko ima pravo izgledati kako god hoće, to je osnovno ljudsko pravo. Ali ono što mi nije jasno je to zašto bi nečiji vanjski izgled trebao opisivati njegov karakter. Zar možete iskreno reći da ste upoznali neku osobu i na temelju njegovog stila oblačenja, frizure i vrsti glazbe koju sluša procjenili kakva je osoba? Čisto sumnjam.

Zar je svaka osoba koja se oblači u crno i sluša Satyricon sotonist koji se noću šeta po groblju, a hobi mu je klanje pilića? Zar je svaka osoba koja se oblači kao panker i sluša Clash nužno komunjara ili nacist koji je uz to i propalitet? Zar je svaka plavuša koja se oblači u Barbie stilu priglupa sponzoruša koja nema ni pola mozga u glavi? Zar je... Ma dobro, skužili ste (nadam se).

Mrzim takvo etiketiranje. Evo, slično tome bi bilo sljedeće - da kažemo da nečije ime ocrtava njegovu osobnost (što nema veze s mozgom); po toj bi logici svaka Vedrana trebala biti nasmijana i vedra cura puna optimizma, Gordana bi trebala biti ponosna... A svi znamo da to nije tako. Prema tome, kakva je razlika u istom pitanju samo vezano uz nečiju pojavu?

Znam tzv. pankere, metalce i ostali "šljam", kako ih neki vole nazivati, koji su odlični učenici i totalno pozitivne osobe. Znam ljude koji izgledaju "normalno", po nekoj glupoj logici, koji su ponavljali razred 15 puta i prodali bi vlastitu mamu u bijelo roblje.

Meni su profesori u školi znali srat zbog pierceva i frizure dok sam imala irokezicu, jer je po njima to značilo da sam neki propalitet koji nije sposoban završiti 2 razreda osnovne škole. Tako da mi je trebalo dvostruko više dokazivanja nego ostatku ekipe iz razreda kako bih im dokazala da i ja mogu marljivo učiti. Na praxi u bolnici mi je jedna profka srala da moram poskidati pierceve sa sebe jer kao "Što će jadni bolesnici reći kad te vide?!"... Ma molim te... Na kraju se ispostavilo da nisam ništa manje vrijedan radnik od ostalih.

Ne znam odakle je sve to počelo, takav način diskriminacije, ali da nađem odgovornu osobu, šutnula bih ju nogom u guzicu.

A za kraj ću postaviti vama pitanje: sudite li i vi knjigu po njenim koricama?

Inspiraciju za ovu temu su mi dale dvije osobe iz moje neposredne blizine. Nešto što me strahovito živcira su ljudi koji misle da se sve vrti oko njih. E pa samo da znate, niste u pravu!

Slučaj #1
Jedna od boljih prijateljica iz razreda mi u zadnje vrijeme sve više otkriva svoju drugu stranu, i to onu negativnu. Da ne objašnjavam na dugačko i široko, ima nekakvih problema vezanih za obiteljske financije. Malo su u škripcu s lovom. Ok, jasno mi je da je lova potrebna, bez obzira što neki govore da je lova zlo i da kvari ljude, budimo realni - bez love ne možeš baš puno toga. Ne želim sada nekakva moraliziranja tipa "novcem se ne može kupiti sreća" i slično jer, da se razumijemo, ni ja nisam materijalist, ali budimo iskreni - novac je potreban. Točka.
Znam kako je biti bez love. Kao klinka sam to doživjela pa mogu reći iz iskustva. Ali mislim da to i dalje nije opravdanje za to da po cijele dane budeš nadrkan na sve oko sebe i da se otresaš na prijatelje bez razloga.
Neki ljudi očito zaboravljaju činjenicu da ih okružuje još nekoliko milijardi ljudi diljem svijeta i da svaka od tih osoba ima probleme. Neki su problemi manji, neki veći, no svakome je njegov problem težak. Svatko se mora s nečim suočavati.
I onda mi dođe tako neka osoba koja nema blage veze ni o čemu, o životu, o vrijednostima, i počne izigravati žrtvu. Ide od osobe do osobe i svima se jada kako bi je svi sažaljevali.
E pa ne ide to baš tako!

Slučaj #2
Ne biste vjerovali, ali opet se radi o mom famoznom bivšem dečku. Onima koji nisu upućeni u sadržaj predhodnih epizoda ove sapunice preporučam da pročitaju ovaj post.
Već sam sama sebi dosadna ovako konstantno pišući o njemu, ali jednostavno si ne mogu pomoći, škužajte. Mislim da je zapravo razlog taj što me ljuti, ali istovremeno i rastužuje njegovo ponašanje.
Ovaj je slučaj dosta sličan predhodnom po samoj namjeri protagonista - izigravanje žrtve kako bi drugi trčali za njim.
Dakle, prekinuli smo prije gotovo 5 mjeseci dvoipolgodišnju vezu. Odnosno, ja sam ju prekinula. I to je glavni izvor problema - JA sam prekinula.
Ukoliko ste pročitali gore navedenu lektiru znate kako su se stvari odvijale nakon prekida. Mislite li da se to do sada promjenilo? Nažalost, još se i pogoršalo.
Moj imbecilni bivši dragi (nemam ga inače namjeru vrijeđati, ali stvarno moram trenutno) je prekinuo svaki kontakt s prijateljima, fax jedva da prolazi, počeo se baviti ilegalnim poslovima i kao šlag na kraju - postao je narkoman.
Prilaze mi ljudi koji su nam bili zajednički prijatelji i govore mi stvari tipa "kako si mogla" ili "kako te nije sram". Čekaj malo... Zar sam ja kriva za to što je on glup i ne zna se nositi s problemom, ako se to uopće može tako nazvati? Pa bože dragi, nismo ni prvi ni posljednji par na Zemlji koji je prekinuo! Oprostite, al je stvarno ne vidim gdje je tu drama!?
Poanta njegovim postupaka je u tome da svi lete za njim, nevinom žrtvom mojih okrutnih djela. Ma daj... Sere mi se od takvih ljudi!


Polazim od sebe.
- bila sam u teškoj besparici, nisam doslovno imala što za jesti osim onoga što smo dobivali u jebenom Caritasu, odjeću neću ni komentirati, i nikada se nisam žalila ni tražila tuđe sažaljenje
- starci su mi se rastavili kad sam imala 5 godina i nikada nisam izigravala žrtvu zbog toga
- stari mi je bio narkoman, pred mojim je očima vukao lajne koke i nikada to nisam nikome niti spomenula jer nisam vidjela svrhu u tome da druge zamaram problemima koji ih se ne tiču
... mogla bih ovako nabrajati do beskonačnosti

Stoički sam podnosila svaku prepreku u životu, svaki pad koji bi mi se dogodio. I znate što?

Jebeno sam ponosna na sebe, na svoj karakter i na snagu koja me drži nakon svega što sam prošla. A da se nikada nisam žalila, glumila žrtvu ni tražila pozornost.

Vodim se po onoj staroj - što me ne uništi, to me ojača. Tako istinita rečenica... A oni koji su preglupi da to shvate ne zaslužuju da itko potroši sekundu svog dragocjenog vremena žaleći ih.

Ne znam zašto, ali dobila sam potrebu da malo zavirim u svoju glavu i pogledam čega ima, osim kupusa... Slijedi text u kojem otkrivam, kako vama, tako i sebi samoj, svoje navike, poroke i slične gluposti...

CIGARETE
Znam... Sve znam... "Prestala" sam pušiti prije nekoliko tjedana, no shvatila sam da psihički još uvijek ne mogu cigareti reći zbogom. Doduše, popravila sam se, prije sam pušila da se oko mene dimilo kao u koksari, dvije kutije dnevno, pa i više. Sada sam, ako ništa, smanjila tu količinu na kutiju dnevno, a tu i tamo dolaze periodi od nekoliko dana kada uopće ne zapalim. Sve ovisi o količini stresa s kojom se suočavam, mjestu na kojem se nalazim...
Volim dim više od zraka... Ponekad imam osjećaj da bih pušila i dok spavam da mogu.

TEQUILA
Nisam alkoholičar, da odmah maknem sumnju! Pijem alkohol samo vikendom i na nekakvim feštama, ali nikad s namjerom da se napijem. Ne volim ljude koji se naroljaju pa onda drugi dan ne znaju za sebe... Nitko, osim ljudi koji me poznaju jako dobro i koji izlaze sa mnom, to ne vjeruje, ali nikad se nisam napila, a popila sam alkohola u toj količini koja bi i neke kronere dotukla. Ne, ovo nije hvalisanje ni što ja znam, to je činjenica. Pohvalna ili ne, nisam sigurna.
Na popisu alkoholnih pića koje mogu popiti da mi pašu nalaze se pivo (kako ženstveno), vino, vodka i TEQUILA.
Volim onaj osjećaj kada ti tekućina klizne kroz grlo, kad osjetiš kako ti sve gori unutra (kako patetično i bedasto zvuči). Jednom sam popila sama cijelu litru (mislim da mi je bio rođendan) u roku od kojih dva sata. I što je najzanimljivije, u gorem stanju su bili ostali, koji su popili znatno manje. Pripisujem to "dobroj" genetici.

MARIHUANA
Rekla bih da sam u onoj skupini "rekreativnih" pušača. Zapalim prosječno jednom u dva, tri tjedna i mislim da je to ok. I nije me briga ako netko ima šta protiv toga. Dok god to ne šteti nikome, nikoga se ni ne tiče. Osim mene.
Nikad si ne bih dopustila da se navučem do te mjere da moram svaki dan zapaliti pljugu jer sam vidjela na primjerima kako to izgleda. I nije lijep prizor. Ali ovako, tu i tamo sjest i zapaliti... Zašto ne? Sviđa mi se to što od trave postajem dosta kreativna. Ne znam kako to objasniti...
Ali protivnik sam legalizacije, jer smatram da bi onda svaka budala koja se ne zna kontrolirati zaglavila u tome, a to se baš i ne isplati, kako zbog zdravlja, tako i s financijske strane.

VOĐENJE LJUBAVI
Ok, this was a joke!
Ne, to po meni ne postoji, to je neka glupa fraza koju je izmislio netko tko očito nikada nije spavao ni sa kime.
Mislim da bi ispravan termin bio SEX, i to onakav kakvog je Kinky opisala u jednom od svojih postova.

IGLE
Pitam se kakav vam je sad izraz lica. IGLE??? WTF?! Da pojasnim...
Naime, ja sam pritajeni mazohist. A vi ste prvi koji to saznajete, budite ponosni!
Injekcije, cijepljenje, vađenje krvi, piercanje... Sve su to stvari koje u 99% ljudi izazivaju nelagodu, paranoju i strah. Kod mene pak izazivaju sreću!!! Sick puppy...

NARKOTICI
Ne, nisu to nikakve tablete ni ilegalne droge. To je najjača droga ovog svijeta, glazba.
Glazba je najvažniji element mog života. Postoji puno pjesama koje povezujem uz samu sebe, druge, razne događaje... Poistovjećujem se s tim pjesmama, interpretiram ih na način koji meni odgovara.
Samo neke od njih su:

APC - Gravity


APC - Judith


APC - The Noose


APC - The Package


Coldplay - Speed Of Sound


Coldplay - Yellow


Nick Cave & Kylie


Tool - Lateralus


Ako je netko uspio poslušati pola i preživio, skidam kapu!
Ovo su samo neke od pjesama bez kojih ne mogu živjeti ako ih ne čujem dugo vremena. Nadam se da ste poslušali bar neku od njih...

Mogla bih ovako pisati i nabrajati još puno toga, ali imam osjećaj da bi vas napustila volja za čitanjem i poslali bi me kvragu nakon još kojeg pasusa, tako da se zaustavljam na ovome. Osim ako netko ima neopisivu želju da sazna još nešto, samo recite!

A vi... Što se nalazi u vašim glavicama? Koje su stvari koje čine vaš život..?