Posljednja četri dana proveo sam u rodnome mi mistu, otputovao iz Zadra i marljivo radio na prikupljanju maslina. Da biste stekli bolji dojam o mistu iz kojeg potječem (ne smijem reči selu, jer sela ne postoje u bodulima, znate ono: Naše Malo Misto, ili npr. američki "gradići" sa 200 stanovnika) opisaču par dojmova.
Zadnji posjet doma je bio prije više od dva mjeseca. Zamislite prepuno misto u ljetnim mjesecima: deset kafića, četri konobe i dva restorana, diskoteka, dvije tisuće turista i još tisuću domaćih...
E, sada zamislite isto to misto zimi: dva kafića, potpuno prazna i 400 stanovnika, uglavnom starijih koji preko tjedna nikako ne izlaze iz kuće.
U šest navečer prošetao sam preko potpuno prazne šetnice uz more, susreo jednog jedinog čovjeka, stranca, koji me upitao gdje bi mogao večerati. Uputio sam ga prema dučanu da si kupi salame (da i oni ne zatvore), otužno...
To je misto gdje zimi nema druge zabave osim opijanja i droge (tako je bilo prije 15 god, tako je i danas).
Jedino društvo koje možete pronaći iza 9 navečer su pijanci kojima se ne ide doma. Oduvjek smo govorili da živimo u cirkusu, samo nedostaje šator preko cijeloga mista.
Evo i dokaza za to:
Prošlo ljeto sam svjedočio sceni koju nisam mogao niti zamisliti u stvarnosti, osim u sceni crtića South Park. Na prepunoj terasi slastičarnice, jedan je momak bacio drkicu svome psu, objašnjavajuči da to redovito prakticira, jer kaže: i pas je čovjek, i ima potrebe, a jadnik neka ruke, pa mu moraš pomoči..? WTF?!?
To je mjesto gdje lik uđe opljačkati dučan u kojem svakoga dana kupuje, a ne odustaje od pljačke 500 kuna, niti kad mu blagajnica kaže "jeli ti to ozbiljno Ivane?". A kad ga nakon pola sata uhapse, iz policijskog glisera, okružen trojicom policajaca pošalje bratu SMS: "vode me u Zadar, dođi i donesi mi pribor i onaj šut" (misli na narkomanski pribor, čovjek je imao namjeru ufurati se dok ga policija ispituje)...
I tako i ja, iziđem vani prekjuče, i što drugo nego se naravno napijem. Još uvijek me boli glava, valjda se tako nisam napio ima dobre dvije godine.
Više od pola večeri se uopće ne sječam, a zahvaljujuči ekipi, nisam otišao kući nakon 4-5 piča, već samo morali ostati dok ne zatvore. Zapravo je gazda kafiča nas dvojicu izbacio jer nije više mogao izdržati tu galamu. Sječam se da sam pričao (možda se i svađao) sa nekim škotima. Kako mi samo leže jezici kad se napijem, valjda bi i sa kinezima mogao pričati kad se napijem.
Mater mi je rekla da sam došao kući oko 2, a probudio sam se na kauču u dnevnom boravku, potpuno odjeven u ispovračanoj odječi.
Moj frend je prošao još gore, oko ponoči je, ne mogavši ravno hodati završio u moru..., zabavno.
Meni je dosta alkohola za idučih mjesec dana.
Postoji pravilo po kojemu se netko može smatrati dalmatincem, bodulom (jer i Knin je Dalmacija iako nema mora). Tako se kaže da je dalmatinac samo onaj koji se sedmično barem pet puta popiša u more.
I tako ovog ljeta, nakon par popijenih piva, pišam ja u more, kad nelež vraže, prolazi policija. Naplatili su mi kaznu zbog remečenja mira, 300 kuna. Ne more se čovik više ni popišati na miru, kao to smeta turistima koji prolaze?
A pogledajmo sada drugu stvar.
Domači dečko ulazi bez majice, u dugim hlačama, u dučan, i blagajnica mu prigovara da nije odjeven. U isto vrijeme česi ulaze u kupačim, jaja im ispadaju, i njima ne prigovara?
Purgeri po mjestu šeću u tangicama, pitam se ja: da li tako i kroz Zagreb šeču goli? Normalno bi bilo, dođeš na plažu skineš se, otiđeš sa plaže obučeš se, zar ne?
Scena: ispred susjedove kuće igraju se djeca. 10 metara dalje na krmi glisera se lik tušira potpuno gol, u samome centru, pa gdje je policija da njemu napiše kaznu, majku im nabijem... Ali zato susjed izleti iz kuće vičući i sa šipkom u ruci. Iz glisera više nitko nije izlazio, ni gol ni obučen.
Dosta je više, neću više srati, sutra moram na posao, laku noć.

Baš čitam o još jednom super događaju.
Tip je već 8 godina silovao svoje dijete. Kad je počeo s time, njegova kčerkica, imala je samo 6 godina!!!
Više od toga zaprepastila me rekcija njegove supruge: kad joj se dijete požalilo, majka joj je odvalila pljusku, uz nešto kao: "kako možeš tako nešto izmišljati o svom tati, poštenom pedofilu"
Reakcija otkrivenog muškarca još je zanimljivija. On ima sasvim uvjerljivo objašnjenje: "kćeri nije silovao, već je očajnim kćerima ispunjavao njihove seksualne želje". Naveo je kako su mu "često dolazile pune požude, a on nije imao drugog izbora nego ispuniti njihove seksualne potrebe".
Potpuno razumem čoveka!
Evo npr. moj 8-godišnji nećak, svaki put kad me vidi, zagrli me i poljubi. Klinac nikako da shvati da mene privlače cure...

Pa ipak mi je najzanimljivija priča o englezu koji je pronašao slike na kojima njegov otac upražnjava sex sa nekoliko pasa. Užasnut time što vidi prijavio je oca policiji.
Sina je najviše pogodilo što su svi psi na slikama labradori, a gle slučajnosti, i on kod kuće ima labradora.
Ipak ne želi povjerovati da je otac silovao i njegovog psa, pa objašnjava kako su svi psi na slikama muški psi, a njegov je ženka. Moj otac jeste nastran, ali ne toliko da ševi žen(k)e... hehehh

U filmu Apocalypto kaže se: da bi jedna civilizacija propala, i bila pokorena od druge, najprije mora uništiti samu sebe... prikladno, zar ne?

Jutros nikako da ustanem iz kreveta.
Probudio sam se desetak minuta prije najgoreg zvuka kojeg možete čuti: budilice.
I ostao ležati u krevetu gledajuči nekakvu glupu emisiju na TV-u.
Kada sam se napokon prisilio da ustanem, zaključio sam da nema potrebe žuriti, jer ionako kasnim na posao.
Već i prije nego sam sjeo u auto, morao sam biti na poslu. Slijedi kratka vožnja od petnaestak minuta...
Zahvaljujuči kašnjenju ugledao sam prizor koji mi je uljepšao jutro, a možda i cijeli dan.
Iz horizonta je izranjala ogromna naranđasto-crvena kugla. Prizor koji bih propustio da sam ustao iz kreveta na vrijeme.
Postavljam pitanje: kako je moguče da nešto sasvim uobičajeno i svakodnevno, poput izlaska sunca, može uvijek iznova oduševiti?

Danas sam pogledao filmić u kinu. Oduvijek volim filmove, ali otkako smo u gradu dobili čak dva potpuno nova i moderna kina, sa oko deset dvorana, to više nije samo "otići pogledati film". Uz veliki izbor filmova, termina prikazivanja, dodatne sadržaje, te udobne i moderne dvorane, to je postalo uživanje i odmor. Nakon godina suše, kino dvorane više nisu prazne.
Uz aktualnu spiku o kraju svijeta i Mayanskom kalendaru, pogledao sam film 2012.
Pogledao sam mnoštvo laganih akcija i filmova katstrofe, ali ovaj film se ne može usporediti sa ničim prije njega. 2012 je prava adrenalinska injekcija. Mnoštvo specijalnih efekata i suludo brzi ritam događaja ostavlja dojam na gledatelja.
Nisam o filmu znao ništa, pa sam se odlučio za ovaj film iz sasvim banalnog razloga, jer u fimu igra meni draga glumica Thandie Newton. Jednu epizodnu, sporednu, ulogu glumi i naš čovik, osječanin Zlatko Burić. Njegov lik bogatog i močnog rusa, negativca bez skrupula, u svim scenama dominira i zasjenjuje ostale glumce. Zaista pohvalna izvedba. Iznenadile su me njegove scene u kojima se izmjenjuju rečenice malo na ruskom, malo na hrvatskom jeziku. To sa hrvatskim mi je bilo urnebesno zabavno, očekivao sam na odjavnoj špici ime nekog našeg producenta ili slično. Tek kasnije sam iz novina doznao tko je taj rus. Još jednom, čovjek zasužuje pljesak. Bravo Zlatko!
U filmu osim akcije i nema ništo drugo. Nema razvijenog odnosa između likova, nema što i zašto, već samo jurnjava i adrenalin.
Znate, u ostalim filmovima, ono kad glavni junak spasi svijet pa na kraju dobije djevojku koju je zapravo upoznao tek na početku filma? Naravno i to imamo u 2012. Tu je riječ o Johnu Cusacku i njegovoj bivšoj ženi, koja sada živi s njihovom djecom i novim dečkom. Kako u filmu nije bilo vremena za razvijanje romantičnog odnosa, režiser je pronašao inovativno rješenje. Novi dečko Cusackove bivše je na kraju filma jednostavno morao umrijeti, i eto nam klasičnog hepienda. LOL...
Ili kako je to već netko i napisao u recenziji:
"Lažni Arnold Schwarzenegger nasmijat će vas, naš Zlatko Burić kao ruski milijarder umjereno zabaviti, no oduševit ćete se samo ako nikada u životu niste pogledali nijedan jedini film katastrofe. Ostalima će '2012' vrlo vjerojatno biti glup kao noć, ali nažalost ne i zabavan koliko bi posljednja noć života trebala biti."

Evo donosim još jedan citat. Za razliku od prošlog, ovaj je na meni izazvao osmjeh od uha do uha.
Citat je iz knjige, čijeg autora neću navesti, jerbo sam ga nedavno spomenuo, a on meni nije poslao niti jednu jedinu kunu za tu reklamu.
P.S. to što samo prepisujem, umjesto da napišem nešto svoje, ne znači da nemam ideja za pisanje, već sam previše lijen da razradim ideju i složim konstrukciju teksta (da li sam već rekao da sam bodul??)

Citat1:
"Zeznute su dalmatinske pjesme. Bile tradicionalne ili novokomponirane, sve govore o svijetu koji je iščeznuo, po prilici, sredinom devetnaestog stoljeća. Složite li ih sve u niz, bez da ijedna dvaput svira, to bi valjda čitav tjedan, dan i noć tamburalo, a da ni u jednoj jedinoj sekundi ne saznate ama baš ništa o stvarnosti pod vašim prozorom kraj đardina. Oliver Dragojević, na primjer, premda ima dosta dobar motorni brod, u pjesmama i video spotovima vesla. Čitav se olimpijski osmerac nije naveslao kao Oliver. Vinko Coce, s druge strane, radije će motikom okopati masline, nego u susjeda upitati motokultivator. Goran Karan, opet, ne zna za električnu struju. Neka mu dogori svića, tugovat će u mraku, umjesto da ustane i pritisne prekidač na zidu. Na repertoaru klape Dalmacijacement, što ističem kao poseban kuriozitet, nema ni jedne jedine pjesme gdje se spominju betonske kuće. Tu, osim toga, nema tekuće vode, kanalizacije, telefona ni centralnog grijanja, uopće, dalmatinske pjesme totalno su neuvjetne za stanovanje. Slušate li dalmatinske pjesme, tradicionalne ili novokomponirane, savršeno je svejedno, teško ćete shvatiti što tom narodu, koji ustrajno jaši magarad, treba nekakva autocesta."

Citat2:
"Vjerojatno bi bilo zgodno imati petnaestero djece, samo što biste ih morali naučiti da na prsima uvijek nose akreditacije s imenima. Bez toga bi, čini mi se, moglo biti dosta nezgodno. Legli ste, na primjer, s novinama na kauč poslije objeda, a neka djevojčica, sjedeći malo dalje na sagu podvinutih nogu, odijeva lutku. Pogledate djevojčicu i shvatite da ne znate kako se ona zove. Ne znate, za pravo reći, ni je li dijete vaše ili je možda negdje iz susjedstva došlo.
Petnaestoro djece, možete li to zamisliti? Sto dvadeset razreda osnovne škole proći s njima i šezdeset razreda srednje. A onda dođe gripa i vama petnaestero djece u tri ture čitava dva tjedna zajapureno bunca u postelji, limun kupujete direktno od veletrgovaca, a šipkov čaj kuhate u loncu za iskuhavanje veša. Imate li petnaestero djece, za ferije ih nećete nikamo voditi, jer bi tjedan dana na moru za sve njih stajao približno koliko i čitavo hotelsko poduzeće. Ostanete dakle kod kuće, u kiselom smradu trideset tenisica. Kad biste imali petnaestero djece, pokušajte zamisliti koliki bi vam ormarić za cipele trebao. Nisam valjda rekao ormarić?..."

Citat3:
"Nemam ništa ozbiljnije zamjeriti novim klincima. Ne smeta mi čak ni kada na manje od deset metara od moje postelje u četri ujutro na dva puta dvjestopedeset vata razvale "Motore" od Divljih Jagoda. Ne izlazim na prozor da im svima redom psujem majku, samo bi ih možda upozorio da su stihovi "U daljini čuju se kao gromovi/ Autoputom prolaze kao vjetrovi" zapravo krivotvorina, jer Bosna i Hercegovina, domovina njihova omiljenog vokalno-instrumentalnog sastava, ni danas nema, a u vrijeme nastanka pjesme pogotovo nije imala, tako razvijenu cestovnu infrastrukturu."

Navikao sam gledati žutilo u našim novinama.
Postalo je uobičajeno čitati provokacije i laži. Lijeni novinari objavljuju neprovjerene informacije, ili priče bez da saznaju drugu stranu priče svih učesnika.
Pa ipak me iznenadilo ovakvo otvoreno vrijeđanje. Znam da je riječ o celebritima, ali ovo nije priča već drsko šamaranje. Ne bih se iznenadio kad bi to bio plačeni, naručeni članak.
Prenosim citat iz 24 sata:

Naslov: "Najveći hrvatski misteriji: Antu ipak ne ližu krave, nego dvije koze"
"Gotovcu, ili pomočnom ložaču kotlova (jer on ne zna ni otvoriti grotlo i ubaciti drva, nego ih samo zna nacijepati i donijeti do kotla), ponestalo je gela za kosu. Čujem kako ga nova djevojka Petra polizala po glavi i namjestila mu friz. Prije nje isto je činila i Simonica. Navodno je to bio glavni razlog razvoda. Naime, Simke ga nije dobro lizala. Antu su zezali da izgleda ko da ga je krava sažvakala, a ono... samo su fulali "životinju". Pa ovom Gotovcu nije loše u životu. Samo ga ližu..."

Nije me tu zasmetalo ismijavanje Gotovca (jer čovjek koji prostituira svoju privatnost to i zaslužuje), već sam iznenađem uopće mogučnošću da novinar nekoga nazove "kozom". Pa nismo na dječjem igralištu, malo profesionalizma zaista ne bi škodilo.