Marketing
Svugdi pođi, doma dođi
Posljednja četri dana proveo sam u rodnome mi mistu, otputovao iz Zadra i marljivo radio na prikupljanju maslina. Da biste stekli bolji dojam o mistu iz kojeg potječem (ne smijem reči selu, jer sela ne postoje u bodulima, znate ono: Naše Malo Misto, ili npr. američki "gradići" sa 200 stanovnika) opisaču par dojmova.
Zadnji posjet doma je bio prije više od dva mjeseca. Zamislite prepuno misto u ljetnim mjesecima: deset kafića, četri konobe i dva restorana, diskoteka, dvije tisuće turista i još tisuću domaćih...
E, sada zamislite isto to misto zimi: dva kafića, potpuno prazna i 400 stanovnika, uglavnom starijih koji preko tjedna nikako ne izlaze iz kuće.
U šest navečer prošetao sam preko potpuno prazne šetnice uz more, susreo jednog jedinog čovjeka, stranca, koji me upitao gdje bi mogao večerati. Uputio sam ga prema dučanu da si kupi salame (da i oni ne zatvore), otužno...
To je misto gdje zimi nema druge zabave osim opijanja i droge (tako je bilo prije 15 god, tako je i danas).
Jedino društvo koje možete pronaći iza 9 navečer su pijanci kojima se ne ide doma. Oduvjek smo govorili da živimo u cirkusu, samo nedostaje šator preko cijeloga mista.
Evo i dokaza za to:
Prošlo ljeto sam svjedočio sceni koju nisam mogao niti zamisliti u stvarnosti, osim u sceni crtića South Park. Na prepunoj terasi slastičarnice, jedan je momak bacio drkicu svome psu, objašnjavajuči da to redovito prakticira, jer kaže: i pas je čovjek, i ima potrebe, a jadnik neka ruke, pa mu moraš pomoči..? WTF?!?
To je mjesto gdje lik uđe opljačkati dučan u kojem svakoga dana kupuje, a ne odustaje od pljačke 500 kuna, niti kad mu blagajnica kaže "jeli ti to ozbiljno Ivane?". A kad ga nakon pola sata uhapse, iz policijskog glisera, okružen trojicom policajaca pošalje bratu SMS: "vode me u Zadar, dođi i donesi mi pribor i onaj šut" (misli na narkomanski pribor, čovjek je imao namjeru ufurati se dok ga policija ispituje)...
I tako i ja, iziđem vani prekjuče, i što drugo nego se naravno napijem. Još uvijek me boli glava, valjda se tako nisam napio ima dobre dvije godine.
Više od pola večeri se uopće ne sječam, a zahvaljujuči ekipi, nisam otišao kući nakon 4-5 piča, već samo morali ostati dok ne zatvore. Zapravo je gazda kafiča nas dvojicu izbacio jer nije više mogao izdržati tu galamu. Sječam se da sam pričao (možda se i svađao) sa nekim škotima. Kako mi samo leže jezici kad se napijem, valjda bi i sa kinezima mogao pričati kad se napijem.
Mater mi je rekla da sam došao kući oko 2, a probudio sam se na kauču u dnevnom boravku, potpuno odjeven u ispovračanoj odječi.
Moj frend je prošao još gore, oko ponoči je, ne mogavši ravno hodati završio u moru..., zabavno.
Meni je dosta alkohola za idučih mjesec dana.
Postoji pravilo po kojemu se netko može smatrati dalmatincem, bodulom (jer i Knin je Dalmacija iako nema mora). Tako se kaže da je dalmatinac samo onaj koji se sedmično barem pet puta popiša u more.
I tako ovog ljeta, nakon par popijenih piva, pišam ja u more, kad nelež vraže, prolazi policija. Naplatili su mi kaznu zbog remečenja mira, 300 kuna. Ne more se čovik više ni popišati na miru, kao to smeta turistima koji prolaze?
A pogledajmo sada drugu stvar.
Domači dečko ulazi bez majice, u dugim hlačama, u dučan, i blagajnica mu prigovara da nije odjeven. U isto vrijeme česi ulaze u kupačim, jaja im ispadaju, i njima ne prigovara?
Purgeri po mjestu šeću u tangicama, pitam se ja: da li tako i kroz Zagreb šeču goli? Normalno bi bilo, dođeš na plažu skineš se, otiđeš sa plaže obučeš se, zar ne?
Scena: ispred susjedove kuće igraju se djeca. 10 metara dalje na krmi glisera se lik tušira potpuno gol, u samome centru, pa gdje je policija da njemu napiše kaznu, majku im nabijem... Ali zato susjed izleti iz kuće vičući i sa šipkom u ruci. Iz glisera više nitko nije izlazio, ni gol ni obučen.
Dosta je više, neću više srati, sutra moram na posao, laku noć.
Post je objavljen 30.11.2009. u 22:17 sati.