Danas sam pogledao filmić u kinu. Oduvijek volim filmove, ali otkako smo u gradu dobili čak dva potpuno nova i moderna kina, sa oko deset dvorana, to više nije samo "otići pogledati film". Uz veliki izbor filmova, termina prikazivanja, dodatne sadržaje, te udobne i moderne dvorane, to je postalo uživanje i odmor. Nakon godina suše, kino dvorane više nisu prazne.
Uz aktualnu spiku o kraju svijeta i Mayanskom kalendaru, pogledao sam film 2012.
Pogledao sam mnoštvo laganih akcija i filmova katstrofe, ali ovaj film se ne može usporediti sa ničim prije njega. 2012 je prava adrenalinska injekcija. Mnoštvo specijalnih efekata i suludo brzi ritam događaja ostavlja dojam na gledatelja.
Nisam o filmu znao ništa, pa sam se odlučio za ovaj film iz sasvim banalnog razloga, jer u fimu igra meni draga glumica Thandie Newton. Jednu epizodnu, sporednu, ulogu glumi i naš čovik, osječanin Zlatko Burić. Njegov lik bogatog i močnog rusa, negativca bez skrupula, u svim scenama dominira i zasjenjuje ostale glumce. Zaista pohvalna izvedba. Iznenadile su me njegove scene u kojima se izmjenjuju rečenice malo na ruskom, malo na hrvatskom jeziku. To sa hrvatskim mi je bilo urnebesno zabavno, očekivao sam na odjavnoj špici ime nekog našeg producenta ili slično. Tek kasnije sam iz novina doznao tko je taj rus. Još jednom, čovjek zasužuje pljesak. Bravo Zlatko!
U filmu osim akcije i nema ništo drugo. Nema razvijenog odnosa između likova, nema što i zašto, već samo jurnjava i adrenalin.
Znate, u ostalim filmovima, ono kad glavni junak spasi svijet pa na kraju dobije djevojku koju je zapravo upoznao tek na početku filma? Naravno i to imamo u 2012. Tu je riječ o Johnu Cusacku i njegovoj bivšoj ženi, koja sada živi s njihovom djecom i novim dečkom. Kako u filmu nije bilo vremena za razvijanje romantičnog odnosa, režiser je pronašao inovativno rješenje. Novi dečko Cusackove bivše je na kraju filma jednostavno morao umrijeti, i eto nam klasičnog hepienda. LOL...
Ili kako je to već netko i napisao u recenziji:
"Lažni Arnold Schwarzenegger nasmijat će vas, naš Zlatko Burić kao ruski milijarder umjereno zabaviti, no oduševit ćete se samo ako nikada u životu niste pogledali nijedan jedini film katastrofe. Ostalima će '2012' vrlo vjerojatno biti glup kao noć, ali nažalost ne i zabavan koliko bi posljednja noć života trebala biti."