U cijeloj državi vlada nezadovoljstvo, recesija je, kriza je, nema se para. Ljudi nisu dobili božičnice. Cijene u dučanima su previsoke. Treba štedjeti, jer dogodine biti će još i gore.
Pa kome onda još pada na pamet kapitalistička izmišljotina: slavljenje Božića prekomjernim kupovanjem?
Sinoć odem u supermarket da si kupim nešto za večeru: gužva na ogromnom parkiralištu, unutra masa ljudi gura prepuna kolica. Nakon toga odem do baumaxa da kupim antifriz i žarulje za auto, i na moje preveliko iznenađenje, slika iz supermarketa se i tu ponovila. Vlada epidemija sveopćeg kupovanja.

Kad smo kod kupovine već, u ova dva mjeseca sam kupio par stvarčica, laptop, mobitel, DVD player....
A da, kupio sam i ruksak za svoj novi laptop. Unutra sam pronašao uputu, korisničku knjižicu na nekoliko jezika (da, uputu za ruksak?).
Uz par glavnih jezika, engleski, talijanski bili su tu i bugarski, mađarski, svega je tu bilo osim hrvatskog.
Uputa za DVD je bila podeblja knjižica u kojoj se između gore navedenih jezika našlo još i kineski, arapski i ne znam što sve ne, ali hrvatskog ni tu nije bilo niti slova.
Uputa za laptop je bila samo na engleskom, a netko se i potrudio prevesti i otipkati par rečenica na jedan papirič A4.
I tada sam shvatio u kakvoj nevažnoj, bogu iza leđa državi živimo.
Probajte prodati neki proizvod na recimo njemačko tržište, a nemojte prevesti na njemački jezik deklaraciju i upute. Miš'n imposibl.

Ali ne odnose se tako samo velike korporacije prema nama, nevažnim pojedincima.
Evo gledam oko sebe, firma kupuje na međunarodnim natječajima, sustave uređaja u vrijednosti desetaka miliona eura.
Sa uređajima dolaze sanduci dokumentacije, sheme, tehnički manuali, korisnički manuali....
Ali ni tu ništa nije prevedeno. Večinom je sve na engleskom, i to ako imate sreće. Jer recimo da vam francuzi isporuče nešto na francuskom, tek bi onda bili u gabuli...

Toliko o statusu Hrvatske u svijetu. Zamislite sada našu vladu kada prima strane državnike?
Mora da se ponašaju poput vozača mercedesa kad pogledaju beskučnika sa kantom i spužvom koji briše vjetrobrane na ulici.
Uvaljuju nam smeče, uzimaju bogastva i firme (poput bijelaca i indijanaca), još jedno mjesto koje mogu nabrzinu iskoristiti i nametnuti svoja pravila i ostaviti u rasulu.
Točno to i očekujem kad nas prime u EU.

Vozim tetu u svome autu, a ona primjeti upaljenu žutu lampicu, i kaže mi kako sigurno neću imati goriva za natrag.
Objašnjavam da to svijetli alarm neispravne žarulje, da je na nekom faru izgorila sijalica...
Oh, opet će ona , pa to je pametan auto!
Da, mislim si, ali što mu to vrijedi kad je vlasnik nemarna budala, pa i dalje vozi ingnorirajući kvar.

Zapravo je tema ovog posta veoma ozbiljna stvar, i tiče se nedavnog događaja u mojoj obitelji.

Odrasli su se razišli poslom i obavezama. U kući su ostali sami dvoje djece.
Starija djevojčica, od 14 godina, i mlađi, dječak sa 8 i pol, još uvijek dijete.
(Sa 14, klinci već puše cigarete, i smatraju se odraslima.)
E pa, tog dana, starija djevojčica, došla je iz škole i počela spremati ručak.
Upalila je dva plinska plamenika, na jednom je nešto podgrijavala, a na drugi je stavila tavu sa uljem.
Nemarno je bacila odrezak na tavu, ulje je poprskalo izvan tave, na drugi plamenik koji ga je zapalio.
Plamen je zahvatio i ulje u tavi, vatra se vinula u vis i zapalila filter na napi...
Katastrofa sa potencijalom stvaranja zgarišta umjesto obiteljske kuće.

Slijedi panična reakcija starije, gotovo odrasle cure:
Ona skamenjeno promatra vatru, nekontrolirano se trese, uzima telefon i zove oca. Otac koji se nalazi na svome poslu, čuje samo vriskove svoga djeteta, koje nije u stanju reči što se događa (bez pretjerivanja, čuje samo vriskove kao u nekakvom horror filmu)...
Kakvu je to reakciju izazvalo u oca (i na što je sve pomislio), nije potrebno spominjati.

A onda reakcija dječaka, (zapravo još uvijek djeteta):
"Što si se ukipila", kaže starijoj sestri. Uzima vodu i polijeva po vatri.
Klinac je potpuno ugasio požar do dolaska prve odrasle osobe.

I jedna slika koja nema nikakve veze sa pričom:


Kako vi reagirate u iznenadnoj i stresnoj situaciji?

Ima li većeg stresa od situacije u kojoj vaš prijatelj pada i iznenada umire?
Čak tri puta zatekao sam se u situaciji da osoba u mojem prisustvu počne umirati od heroinskog overdosea. (Nemojte misliti da je nečiji život manje vrijedan, samo zato što ste vi umislili da ste bolji od te osobe)
Zamislite situaciju, nalazite se među prijateljima, opuštate se uz alkohol (i droge), uživate u muzici...
Iznenada netko iz ekipe pada na pod. Ne možete ga probuditi.
Srce me stane, više ne diše, usne počnu dobivati plavu boju, vilica se ukoči....
Kao i u gore navedenom slučaju, reakcije ljudi su različite...
Netko počne paničariti i potpuno se ukipi,
netko pozove Hitnu i samo gleda, jer ne zna što bi drugo mogao,
a netko samo želi pobječi i ostaviti sve to iza sebe, kao da se nikad nije ništa ni dogodilo.
Bio sam u situaciji kad su drugi bježali, a ja sam ostajao oživljavati meni nepoznatu osobu.
Sva tri puta, uspio sam masažom srca i umjetnim disanjem oživjeti osobu. Nakon povratka životnih funkcija, uz pomoč injekcije slane otopine osoba se povrati u život.
Tri puta sam nekome spasio život. Dvoje su danas obiteljski ljudi, a jedan je uspješan sporski trener.

Već deset godina nisam sebi dozvolio da se ponovno nađem u takvoj situaciji. I svakog puta kad bi se neki đanki želio ufurati u mojem prisustvu, ja bih kidao naljevo brzinom munje.
Takav stres mi više nije bio potreban.

Kad bi danas, netko u mome stanu rekao da će se ufurati, izbacio bih ga kroz zatvorena vrata.
Zar sad kad više ne uzimam, da dođem u situaciju da nekoga pođem spašavati, i recimo ne uspijem, a Policija kaže da sam ja za sve kriv i dobijem 12 godina u KP domu Zenica?