Ako ste iz naslova zaključili da neću ništa reči, prevarili ste se.

Ipak, ponekad slika govori stotinu riječi.

Izbirljiv sam u odabiru filmova koje ću pogledati u kino dvorani, ne nasjedam na reklame, i tako veoma rijetko izađem iz kina nezadovoljan ili razočaran.
Film Sherlock Holmes sam odlučio pogledati, ali sam ga skinio sa neta. Nakon skidanja 2 GB, film je imao toliko lošu sliku, da sam odustao od gledanja kući i otišao u kino; iako sam se već bio pospremio u trenirku i zalegao na kauč.
Kupio sam vrečicu kikirikija, kokakolu i zaista guštao u filmu. Iako sam od filma očekivao nešto drugo, nešto više.
Ovaj Sherlock Holmes nema nikakve veze sa pravim detektivom iz romana Sir Conana Doyla, već je to samo još jedan akcioni film. Mene podsječa na još jedan izvrstan film: LXG - The League of Extraordinary Gentlemen. To je film prepun akcije, sa identičnom atmosferom, u kojem su glavni likovi posuđeni iz mnogih literalnih klasika.
Sherlock je uspješan jer su oba glavna lika odlično odradili svoj posao, a najupečatljiviji dio filma su slow motion scene borbe. To je onaj Guy Ritchie iz naslavnijih dana, svi smo uživali u "Snatch", a posebno u "Lock, Stock and Two Smoking Barrels" (ili skračeno: najjebeniji engleski film ikada).

Nakon što je odjebao Madonnu i Kabalu i ponovno sa ekipom pije pivu u pabovima, Guy Ritchie se vratio.
Zanimljivi su mi ti brakovi celebritija, u to vrijeme Guy je oženio najpoznatiju ženu na planeti, malo stariju od njega, a i to nije bilo trendi kao danas.
Svi su bili uvjereni da ga iskusna žena-mačka poput Madonne mota oko malog prsta, a on je imao potrebu dokazati suprotno - svoju muškost, pa je ona obukla jaknu sa natpisom "Mrs Ritchie", ali to baš nikoga nije uvjerilo. Baš suprotno, potvrdilo je da su takva ogovaranja pogodila tamo gdje boli.
Jednom je Guy bio na nekakvom talk showu, i upitali su ga "kako se zove vaša supruga?"... ali on nije znao ime svoje supruge, ženu s kojom živi poznaje samo kao Madonna...

klapp_max size

klapp_max size

Najprije jedan pozdrav svim prijateljima. Bog.
Kao što djeca imaju nevidljive, zamišljene prijatelje, tako i ja imam prijatelje preko weba. Možda vi zapravo i ne postojite izvan mreže? Možda je to samo zavjera nekih močnika? Možda je internet samo još jedan paralelni svemir? Možda... ... A možda je dosta pričanja pizdarija za danas?

Što se sve ne događa oko nas? Eto doživili smo da ni Kerum ne želi Sanadera.
Znam kako se osjeća jadnik. Kao klinac, išli smo u osnovnu školu koja se nalazila u dvije zgrade, i tako bi mi nekoliko puta dnevno šetali iz jedne zgrade u drugu. I usput bi svratili u samoposlugu opskrbiti se bombonima i sličnim slasticama. To je toliko živciralo radnice u dučanu, da su nam zabranili ulaz osim preko velikog odmora. Doslovno bi nas potjerali van. Možete li to zamisliti da vas izbace iz dučana? Zaista veliki udarac za samopouzdanje jednog klinca.

Jučer smo napokon završili sa branjem maslina. Napokon, više mi je pun kufer maslina. Radim na poslu cilu noć, ujutro odem na otok, berem masline, spavam, berem masline, idem nazad do grada, spavam, radim cili dan, spavam, zapravo osim posla i spavanja u mojem se životu nije ništa ni događalo prošlih mjesec i pol. Tužno :((
Barem nas je vrime poslužilo, zimu nismo ni okusili. Prvog dana na maslinama, ja idem pišati, stanem uz mociru, a ispred mene se digne zmija, kao što mi radiš sjenu? Gledam ja nju, gleda ona mene, ne bježi ona, ne bježim ja. Vidim ja nije poskok, pa kažem ko te jebe...i otkopčam šlic, a zmija pobjegne glavom bez obzira. E sad, jeli ona pobjegla jer se preplašila da ću je popišati , ili se preplašila mog pitona, (ili je otišla plačući od smijeha) tko zna?

Bio sam u kinu, pogledao Avatara.
Dojmovi? Ima ih i loših i dobrih.
Avatar 3D. Moj kolega bi rekao da je gledao Avatar treći dio. Blago budalama, nikad neće shvatiti koliko su glupi. Paradoks je očekivati od nekoga da je svjestan toga, da zna koliko ne zna?
No, sjedem ja u kino (dobar dojam) rasprodana dvorana. Ovo je treći put da sam u rasprodanom kinu - bilo je to na Mr Bean film, Pasija i sada Avatar treći dio.
Gase se svjetla, odlično, počinju reklame, sranje, pa još reklama, pa najave pa još reklame i tako punih pola sata... Neću ni komentirati raspoloženje u dvorani. Napokon počne film, sve pet, svi oduševljeni, a onda se odjednom prekida film. Piš pauza, 15 minuta.... i onda me pitaju zašto izbjegavam Cinestar.

Današnji klinci umjesto da izađu do grada, do Varoši, oni izlaze u trgovački centar, šetaju hodnicima, voze se pokretnim stepenicama, sjede u kafičima koji su zapravo hodnici... Nikad to neću shvatiti, još manje prihvatiti. Grade još jedan trgovački centar, još veći, svi oduševljeni, a ja gledam propast civilizacije koju poznajem. Toliko o mojoj mladosti.

Ali ne biti klinac ima i svojih prednosti:
Da se počastim za novu godinu, kupio sam si HDTV, plazma 42 incha.
I tako ja trpam ogromnu kutiju u auto , a prodavač vrti glavom, smješak mu na licu, nije baš siguran da će stati u Punto... počinje i meni biti smješno, jebiga.
Zamalo sam dobio kilu tegleći je do stana. A onda sam je raspakirao, i kao što uvijek radim s novim stvarima (za razliku od 99% ostalih smrtnika) uzeo upustva.
Izvadio preko kilograma dokumentacije, sasvim sam siguran da ako netko potroši 6000 Kn ima pravo na uputu na jeziku koji razumije, pogotovo ako uređaj ima bezbroj nerazumljivih funkcija. Počnem ja tako vaditi: English, Deutsch, Nederlands, Italiano, Francais, Espanol, Svenska, Norsk, Soumi, Dansk, Romana, Polski, Magyar, Česky, Nekakva čirilica... ali ni slova hrvatskog.
A valjda prodavač zna da ne treba, da ja čitam engleski bolje nego tamo nekakav materinji hrvatski... a ako i ne znam engleski, pa valjda znam Mađarski ili Soumi (što je k vragu soumi, nekakva japanska sirova riba?) znam ja da on zna da ja znam.